Život / Kultura

- Čast mi je predstaviti, u ovoj novoj formi izlaganja, našeg višestruko nagrađivanog  člana, dobitnika šestoaprilske nagrade, Milomira Kovačevića Strašnog s izložbom fotografija 'Nevini sveci' – poručuje Amila Smajović, predsjednica ULUPUBIH-a.

Proslavljeni sarajevski fotograf s pariškom adresom ovaj će put izložbu, nazvanu 'Nevini sveci', zainteresiranoj javnosti upriličiti online, na poveznicama 

www.facebook.com/ulupubih.udruzenje te www.facebook.com/galerijaulupubih.

Izložba se otvara u sklopu projekta 'Umjetnost u izlogu'.

Projekt Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajnera BiH i Galerije ULUPUBIH, 'Umjetnost u izlogu' krenuo je u 2019. godini.

Projekt je imao za cilj promociju umjetnika, članova/ca Udruženja koji su svojim izložbama, radionicama, predavanjima i svojim prisustvom približili sugrađanima i svim ljubiteljima umjetnosti suvremena umjetnička ostvarenja kroz izlog, pokazivanje i vidljivost, stoga je od posebnog simboličkog značaja naveden IZLOG kao prozor u svijet. U projektu je sudjelovalo dvanaest umjetnika/ca. Zbog velike zainteresiranosti ljubitelja umjetnosti, medija i samih umjetnika za ovaj vid prikazivanja umjetničkih ostvarenja, Galerija ULUPUBIH odlučila je nastaviti s projektom 'Umjetnost u izlogu 2020'.

Međutim pojava koronavirusa i globalne pandemije je dovela do prekida započetih aktivnosti, a umjetnici su ostali u kućama, odvojeni od izlagačkog prostora, izolovani. Izolaciju nismo shvatili kao odsustvo mogućnosti za kreativni rad, nego naprotiv, kao izazov za stvaranje. Zatvorenost, izolovanost, skučenost pa i strah, dovelo je do oslobađanja kreativne energije. To je snaga umjetnosti i snaga naše pobune.  Odlučili smo da nastavimo sa izlaganjem umjetničkih djela naših članova/ca uprkos izolaciji, ali u novoj formi IZLOGA / ISOLATION ART, izlog Galerije smo zamjenili izlogom na društvenim mrežama. Naša poruka je da ne postoji izolacija umjetnosti, mi smo vidljivi i dalje usprkos svemu - kaže dr. sci. Amila Smajović, predsjednica ULUPUBIH-a

O autoru izložbe

Milomir Kovačević Strašni fotografijom se počinje baviti sa 17 godina u Univerzitetskom foto-klubu CEDUS. Članom ULUPUBiH-a postaje 1989. godine.

Od samog početka njegov opus posvećen je životu na ulicama, kao i kulturnim događanjima u Sarajevu. Angažman fotoreportera u različitim revijama nije doprinio da njegov rad poprimi senzacionalistički karakter, niti su njegove fotke imale kratak rok trajanja. Naprotiv, njegov rad pokazuje interes za najrazličitije teme tadašnjeg društva. Serije fotografija sa temama Međugorja, zatvora, buvljaka, rock koncerata, zatim Horde zla (navijači FK Sarajeva), grafiti, pioniri, Titove fotke po izlozima, fotografije posljednjeg Dana Republike..., samo su neke po kojima je postao poznat.

Početkom devedesetih Kovačević svjedoči dubokim društvenim promjenama u zemlji. U tom razdoblu nastaju serije posvećene prvim demokratskim izborima, stranačkim mitinzima, stvaranju novih partija, nove vlasti, mirovnim manifestacijama…

Početkom 1992. godine on prati izbliza sve ono po čemu će Sarajevo tragično biti poznato u cijelom svijetu. Iz dana u dan on sa svojim aparatom svjedoči o životu opkoljenog grada iznutra. U tom kaosu pokušavao je stvoriti, makar na fotografijama, nešto skladno i vizualno čisto. U to doba nastaje više foto-serija: Tito in War, No Name, Ase leži, Ratna arhitektura…

U Pariz odlazi 1995. godine. U novoj sredini nastavlja svoju fotografsku i izlagačku aktivnost.

Godišnju nagradu Fondacije CCF (današnje HSBC) za fotografiju dobiva 1998. godine.

Milomir Kovačević je fotograf kontradikcije. On je fotograf smrti i života, prošlosti i sadašnjosti, vječnosti i prolaznosti. Njegove fotografije su i jako nasilne i pretjerano ozbiljne. Njihov kvalitet se sastoji prije svega u pikturalnoj snazi, daleko od svake stilizacije, zahvaljujući čemu svoju ličnu istoriju dijeli sa ostalima.

Za svoj rad dobitnik je mnogobrojnih, veoma značajnih priznanja, među kojima je i francuskog Viteza za zasluge za fotografski rad i angažman, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva primio je 2016. godine, a 2019. nagradu 24. Modula Memorije za poseban doprinos kulturi sjećanja.