[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112504.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112504.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112504.jpg","size":"487.94","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112505.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112505.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112505.jpg","size":"615.19","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112506.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112506.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112506.jpg","size":"538.29","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112507.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112507.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112507.jpg","size":"609.42","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112508.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112508.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112508.jpg","size":"419.42","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112509.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112509.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112509.jpg","size":"593.95","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112510.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/100x73\/fna-112510.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/11\/12\/fna-112510.jpg","size":"515.71","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Ekonomija

Počela berba 'crvenog zlata' u Iranu, izvezeno 117,5 tona šafrana

Količina od 117,5 tona šafrana isporučena je iz pokrajine Khorasan Razavi u prvoj polovini iranske godine, koja je počela 21. marta 2019. po julijanskom kalendaru.

Šafran se uzgaja u 22 iranske pokrajine, ali pokrajine Khorasan Razavi, Sjeverni Khorasan i Južni Khorasan u istočnom Iranu čine gotovo 90 posto ukupne proizvodnje šafrana u zemlji.

Industrija šafrana stvorila je oko 200.000 radnih mjesta, piše iranska novinska agencija IRNA.

Čelnik organizacije za poljoprivredu Jihad Khorasan Razavi rekao je za IRNA-u da ova količina izvoza strateškog proizvoda šafrana iz Khorasane Razavija pokazuje rast od jedan posto u odnosu na isti period prošle godine.

U prvoj polovini prošle godine 115 tona šafrana proizvedenog u pokrajini izvezeno je u inostranstvo.

Ova biljka šalje se u više od 50 zemalja. Španija, Vijetnam, Katar i UAE bili su najveći uvoznici šafrana u Iranu tokom prošle godine.

Iranski šafran poznat kao "crveno zlato" je magični sastojak perzijske kulture, od aromatične hrane i šarenih deserta, do tjelesne i duhovne medicine. Skupi začin dugo vremena uživa veliku potražnju i čak je zbog njega došlo do rata 1374. u centralnoj Evropi.

Svake godine sezona žetve šafrana počinje rano u novembru. Dok nema većine druge vegetacije, svijetlo ljubičasto cvijeće prekriva polja i stvara izvanredan krajolik u suhim predjelima Irana. Glavni proizvođači šafrana su na istoku zemlje.

-Ako želite vidjeti najveću tržnicu šafrana, uputite se prema Mešadu koji je također poznat po svom vjerskom značaj. Ali ako vas više zanima otkud potiče šafran, treba da  posjetite gradove Gonabad, Torbat Heydariyeh, Taybad, Khaf i Qaen. Svi se ti gradovi su u regiji Khorasan, a sezona berbe počinje oko 1. novembra, a traje  dvije, najviše tri sedmice - piše IRNA.

Šafran se od davnina koristi kao specijalni začin u iranskim kuhinjama. Tanki sloj riže miješane sa šafranom pospe se po vrhu bijele gomile riže i žutike, a pored pilećeg kebaba (joojeh kabab) se služi vrlo često kada se neko ugošćava.

Iranci cijene šafran i koriste ga umjereno jer vjeruju da prekomjerna upotreba šafrana može naštetiti njihovom mentalnom zdravlju. Uživaju u ukusnom sladoledu od šafrana (Bastani Sonnati) u vrućim ljetnim danima ili ga poslužuju u zdjelicama od slatkog pudinga (Sholeh Zard) tokom  vjerskih obreda.

Neki također prave osvježavajući biljni čaj od šafrana, zajedno s laticama ruže.

 

 

Podijelite ovaj članak!

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!