Politika / BiH

Pet godina nakon demonstracija koje su zahvatile gradove u Federaciji Bosne i Hercegovine (Tuzla, Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać...), ništa se promijenilo nije. Istina, broj nezaposlenih se smanjio zbog „odljeva mozgova“ u inostranstvo, broj siromašnih je i veći, korupcija i nepotizam divljaju, pravda je i dalje misaoni pojam, državna i entitetska birokratija buja... Reklo bi se, u sistemu imamo zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ali kao da to za nas nije dobitna kombinacija. Demonstracijama na koje vas podsjećamo prisustvovao je i Edin Forto, danas aktuelni premijer Kantona Sarajevo.

- Jesam, bio sam na tim demonstracijama ispred zgrade Predsjedništva BiH. Onda sam primijetio jednu agresivnu grupu demonstranata koja je poslije izazvala palež. Kada sam osjetio da se ta grupa ne uklapa s ostatkom nezadovoljnih građana, napustio sam demonstracije. Bio sam i ispred zgrade Vlade FBiH sa grupom demonstranata. Uvidio sam, koliko god protesti bili opravdani, nisu imali masovnost i reprezentativnost koju sam želio. I danas bih prisustvovao demonstracijama ako bi nekome pokušali ukinuti prava. Bitno je boriti se za svoja prava. Ugroženost bilo koje grupe građana vrijedi demonstracija - siguran je Forto.

Edib Radaslić, penzioner, također je demonstrirao te 2014. godine. Opet bi! Kaže da je k'o zapeta puška! Tim prije što je u vrijeme kad smo razgovarali sa njim bila aktuelna informacija da penzije neće biti isplaćene.

- Velika je stvar dočekati prvu penziju! A onda još veća, sa prvom penzijom dočekati drugu. Divim se sam sebi kako uspijem kraj sa krajem sastaviti. Imama dva unuka. Jedan je na birou šest, drugi devet godina. Idu na kurs njemačkog jezika i, kako sada stvari stoje, tamo, u Njemačkoj, će i završiti. Oba su zanat završila. Svuda to para vrijedi, samo u Bosni - jok! Ako ne isplate penzije, eto mene na ulicu. Nosit ću transparent na kojem ću pisati: Dole vlast, gore penzije - prijeti Radaslić.

Naš sljedeći sagovornik, Branko Marketa je veteran kada su demonstracije u pitanju. Stari je šezdesetosmaš. Kaže, kad sabere koliko je vremena proveo na demonstracijama, može reći da je odrastao na ulici!

- E, kakve su '68. bile demonstracije protiv crvene buržoazije! Policija na konjima nas ganja, tuče, mi bježimo, vraćamo se i tučemo sa policijom. Nema demonstracija na kojima poslije rata nisam bio. I sutra bih. Ali protiv zelene buržoazije, korupcije, nepotizma, nepravde. Djecu i policajce nam ubijaju, a vlast ne može ili neće ubice da pronađe! Iskreno, nisam ja baš za mirne demonstracije. Nikakvog hajra od toga nema. Nego - udri! Nego, izvjesno svjetlo na kraju tunela vidim u ovoj Šestorki koja je preuzela vlast u Sarajevu. Dobro su krenuli! No, bojim se da ne puknu. Mnogo ih je u toj vlasti. Zato mi se i čini da su u koaliciji sa slamkom! - veli Branko.

Ajet Mamuti je, čitali ste o njemu, beskućnik, demobilisani, pohvaljivani pripadnik Armije Republike BiH. Spava gdje stigne, radi za dnevnicu, imovina mu stane u kesu! Ni njega nisu mašile ni jedne demonstracije nakon rata. Nije se nećkao kad su protesti u pitanju.

- Bogami, nikakvog hajra od tih protesta na kojima sam bio nije bilo. Drž', ne daj, sve isto. I šta kad dođe, recimo, blagostanje. Morao bih se za to stanje dugo pripremati, jer bih se trebao prilagoditi potpuno novom i za mene nepoznatom načinu života. Al', tješim se, kažu da na lijepo lahko je i brzo se naviknuti! Zbog čega bih danas na demonstracije? Zbog istih stvari kao i 2014. Zbog istih stvari kao i prije sto, dvjesto godina. Ništa se ne mijenja. Nepravda i lopovluk su vječni! Ne išćem ja mnogo. Samo krov nad glavom, toplu sobu - poželio je Mamuti!