[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/12\/07\/281119-kazandzije.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/12\/07\/100x73\/281119-kazandzije.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2019\/12\/07\/281119-kazandzije.jpg","size":"366.63","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Život / Kultura

Nermina Alić: Izuzetno je važno zadržati tradiciju živom (VIDEO)

Zvuk kuckanja čekića iz zanatskih radnjica u ulici Kovači, starom dijelu Sarajeva, stvara jedinstvenu 'simfoniju', u kojoj prolaznici posebno uživaju tokom ljetnih mjeseci kada su vrata dućana otvorena.

Piše: Aida Kovač

U jednom od njih godinama je radio kazandžija Hadžan Alić, koji je znanje i vještine kazandžijskog zanata prenio na kćerku Nerminu, koja u razgovoru za Fenu ističe da „zanat ima budućnost, samo je pitanje koliko smo voljni da uložimo sebe u tu budućnost“.   

Hadžan Alić, iako u penziji, navrati u radnju, porazgovara sa komšijama s kojima je godinama radio, a nerijetko Nermini pomogne i korisnim savjetima vezanim za 'tajne' kazandžijskog posla. Tako je bilo i jedno popodne kada se, uz čaj i u ugodnoj atmosferi, Alić prisjetio svojih početaka, 1950. godine.

- Došao sam na zanat i tri godine ga učio. Završio sam prvo zanatsku školu, pa onda polagao ispit i od tada sam počeo raditi kao kazandžija-majstor sve do odlaska u penziju - naveo je Alić u razgovoru za Fenu.

U kazandžijskoj radnji ga je naslijedila kćerka Nermina, koja je još kao djevojčica dolazila i gledala kako on radi, pa je vremenom i zavoljela ovaj zanat.

- Mi smo kao roditelji željeli da ona prvo završi školu, fakultet - kazao je Alić, dodajući da je Nermina završila Umjetničku školu, a potom i Akademiju.

Nakon toga joj je predložio da počne raditi u radnji, što je ona objeručke prihvatila i kada je on otišao u penziju nastavila je da radi taj posao. Zadovoljan je zbog toga što je kćerka odlučila da pođe 'njegovim stopama', te napominje da ima još žena koje se bave ovim poslom, „ali nema ih sa čekićem u ruci, kao što je ona“.

- Ona obavlja sve poslove i grube i fine, sve. Šta god treba uradi sama, ne treba joj pomoć - istaknuo je Alić, dodajući da ga ponekad upita za savjet.

Nermina Alić je, govoreći o tome kako je odlučila da se bavi kazandžijskim zanatom koji nije baš 'ženski' posao, kazala da se od najranijeg djetinjstva zanimala za materijale od kojih se prave predmeti, te da je vrlo rano shvatila da razumije kako funkcionira bakar.

- Međutim, prošlo je mnogo vremena prije nego što smo mi shvatili da ću se zaista baviti time i prije nego što smo shvatili da to može biti moja profesija, zato što generalno nije 'ženska' profesija, apsolutno nije popularna među ženama. Tako da je to neki proces koji je trajao godinama, ali 2007. godine smo odlučili da se bavim time i od tada je to zvanično moj posao - priča Nermina.

Pored tradicionanih predmeta koje izrađuju kazandžije, u njenoj radnji se mogu vidjeti i zanimljivi svijećnjaci i lampe koje je ona osmislila.

Kaže da je uspjela da 'pomiri' dvije strane svoje osobnosti, pa su tako nastale džezve-svijećnjaci, a poslije toga i lampe. Priča da su džezve-svijećnjaci nastali kao njena potreba da donese nešto svoje, nešto potpuno orginalno, potpuno kreativno, a da to u isto vrijeme spoji sa vrlo tradicionalnim proizvodom - džezvom.

- Džezva nije samo tradicionalan proizvod, džezva je čak jedan od simbola BiH. Dakle, niko od Bosanaca ne može da zamisli kuću bez džezve, bilo kakve. Ne mora biti ova naša krajnje tradicionalna, ali džezva mora biti. Komunicirala sam i sa strancima, s ljudima koji kažu 'meni je ovo jako lijepo, ali ja nemam nikakvu funkciju za ovo'. Onda sam spojila funkciju, kreativnost i tradiciju i napravila svoju inovaciju u ovom poslu, a to su džezve-svijećnjaci - pojašnjava Nermina.

Naglašava da je izuzetno važno zadržati tradiciju živom, te dodaje da se, kao i bilo gdje na svijetu, sve manje ljudi istinski bavi tradicijom, a sve više ih se bavi trgovinom.  

- Možda i postoje ljudi koji žele da se bave bilo kojim zanatom, ali nemaju način, priliku, vrijeme, mjesto gdje će to naučiti i savladati. Tako da, mali broj nas koji još uvijek imamo sve uslove da to radimo, mislim da bi bilo grehota da ne radimo. Uvijek mora postojati mali broj ljudi koji drži nešto živim, jer gubimo li tradiciju, gubimo i istoriju s njom, gubimo ono što je vrijedno ovdje - smatra Nermina.       

Napominje da stranci koji posjećuju njen dućan, kada vide da se nešto proizvodi, kada vide nju dok radi, kažu „ovakve stvari čine naš dolazak vrijednim, ne čine hoteli i kafane, toga ima svuda u svijetu“.

Kazandžijski posao je, kako kaže, ponekad fizički zahtjevan, više nego što je težak. Postoje segmenti ovog posla koji jesu fizički zahtjevni, međutim nisu neizvodivi ni za ženu.

Pojašnjava da ono što se danas zove kazandžijskim zanatom, nekada davno se dijelilo na tri ili četiri različita zanata. Postojao je kazandžija, potom kalajdžija, a treći ili četvrti u procesu su ljudi koji rade ukrašavanje. U tom segmentu ukrašavanja je, navodi Nermina, bilo žena i ranije.

- Dakle, ono gdje prije mene nije bilo žena su prve dvije kategorije – nije bilo žena kazandžija niti kalajdžija, specijalno ne kalajdžija. Danas, kada kažemo kazandžija objedinimo sve pod jedan termin, s tim da su to u principu nekada davno bili različiti, zasebni zanati - pojašnjava ona.

Kaže da još uvijek radi na vrlo tradicionalan način, onako kako je radio njen otac, kalajiše na otvorenoj vatri, u prostoru koji se zove ardija, u kojem se radi sa vatrom.

Kazandžijska radnja porodice Alić nalazi se u starom dijelu Sarajeva, u ulici Kovači, koja je tradicionalno zanatska ulica, za koju Nermina smatra da je u posljednje vrijeme „jedan od rijetkih dijelova grada koji postaje bolji u svakom smislu, od infrastrukturnog do ljudi koji borave tu, rade, proizvode.“

- Ulica Kovači i ono što je generalno, zvanično, centar grada su dva različita pojma. Do nas uvijek dođe manje turista, s tim da ja mislim da kod nas dođu oni turisti koji se više zanimaju za tradiciju, za kvalitet, za dobre stvari. Kako turisti, tako i naši ljudi su još uvijek u stanju da prepoznaju kvalitet i da vide razliku. Meni se stalno dešava da ljudi dođu ovdje i kažu 'ali ovo je zaista različito od drugih mjesta gdje smo vidjeli iste proizvode u svakom dućanu'. Dakle, sudeći po tim izjavama, smatram da zanat ima budućnost, samo je pitanje koliko smo mi voljni da uložimo sebe u tu budućnost - kazala je Nermina na kraju razgovora za Fenu.

Pogledajte VIDEO

 

 

Podijelite ovaj članak!

Komentara: 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.

  • Trenutno nema komentara, budi prvi da ostaviš svoj komentar ili mišljenje!