[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-4.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/100x73\/migranti-4.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-4.jpg","size":"367.55","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-1.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/100x73\/migranti-1.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-1.jpg","size":"258.28","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-2.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/100x73\/migranti-2.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-2.jpg","size":"333.21","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-3.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/100x73\/migranti-3.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-3.jpg","size":"209.14","dimensions":{"width":1170,"height":580}},{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-5.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/100x73\/migranti-5.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/12\/migranti-5.jpg","size":"301.87","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Provje(t)reno / Provjereno

Migrantska muka postaje i naša?

 Imigracioni centar je jedini te vrste u BiH. Kapacitet mu je stotinjak mjesta. Bitno je napomenuti da se u njega smještaju samo ona lica za koje se donese mjera nadzora, odnosno ograničenog kretanja • Muški paviljon u Centru broji 80 mjesta. Ženski oko 15. Tu su i dva porodična apartmana za porodice sa djecom ili bračne partnere. Kapacitet je već dugo vremena blizu maksimuma • Suprotno očekivanjima, dosadašnja iskustva pokazuju da među migrantima gotovo da i nema izbjeglih iz ratom zahvaćene Sirije

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)
Foto: Mevludin Mekić

Od osnivanja Imigracionog centra u Istočnom Sarajevu 2008. godine pa do danas, kroz njega je prošlo oko 3.000 osoba. Zatvaranjem spoljnih granica Evropske unije, migrantski pritisak na Bosnu i Hercegovinu je pojačan. To se osjetilo već prošle godine kada je kroz Centar prošlo 850 lica, skoro tri puta više nego godinu prije. U prva dva mjeseca ove godine prihvaćeno ih je oko 150. Sa dolaskom ljepšeg vremena i toplijih noći, očekuje se znatno veći priliv.
Imigracioni centar je jedini te vrste u BiH. Kapacitet mu je stotinjak mjesta. Bitno je napomenuti da se u njega smještaju samo ona lica za koja se donese mjera nadzora, odnosno ograničenog kretanja. To su mahom lica bez dokumenata ili lica koja su „bezbjednosno interesantna“. Slabo su obrazovani, nemaju novca i često su ovisnici o narkoticima. Traženje azila, na šta imaju zakonsko pravo, produžava period boravka, a samim tim i troškove Centra. Najveći broj migranata čine muškarci mlađe životne dobi.

NE SPAJAMO KOSOVO I SRBIJU

Muški paviljon u Imigracionom centru broji 80 mjesta. Ženski oko 15. Tu su i dva porodična apartmana, za porodice sa djecom ili bračne partnere. Kapacitet je već dugo vremena blizu maksimuma. Ono „blizu“ je zapravo obavezna rezervacija određenog dijela kapaciteta koji uvijek moraju biti slobodni za slučajeve readmisije. U pitanju su ugovori BiH mahom sa susjednim zemljama kada se ilegalni migranti, bez obzira na zemlju porijekla, po ubrzanoj proceduri vraćaju u BiH ukoliko se dokaže da su u tu zemlju ušli upravo iz BiH i obratno. Nekoliko sati prije naše posjete, baš po osnovu readmisije, u Srbiju je vraćena grupa migranata za koje su organi BiH uspjeli dokazati da su u našu zemlju ilegalno ušli iz Srbije. Noć prije, u Centar je dovezen i primljen migrant iz Turske. Stroga pravila nalažu da nema slikanja migranata niti uzimanja njihovih izjava.
Kako nam je kazao Vladislav Žuža, inspektor za strance u Službi za poslove sa strancima, migranti trenutno u BiH ilegalno ulaze najviše kroz istočnu Hercegovinu, Višegrad i Bijeljinu. Otkriva ih najčešće Granična policija, koja nakon toga kontaktira jedan od ukupno 16 terenskih centara (TC) Službe širom BiH. TC imaju mogućnost da migrante zadrže do šest sati. Ukoliko im se u tom roku ne utvrdi identitet i ako ne zatraže azil, obično im se izda rješenje o stavljanju pod nadzor, što podrazumijeva sprovođenje u Imigracioni centar.
- Po prijemu se vrši pretres osoba i njihovih stvari. Sve što je zabranjeno Pravilnikom ostavlja se u depozit. Osoba dobije osnovna sredstva za higijenu i posebnu odjeću. Dobijaju i Pravilnik sa pravima i obavezama na više jezika. Odmah se vrši i selekcija, vodimo računa da ne stavljamo zajedno u istu grupu migrante koji dolaze iz zemalja za koje znamo da imaju problematične odnose. Ne spajamo Maroko i Alžir, Kosovo i Srbiju, i nacionalne skupine za koje znamo da su u sukobu. Imamo dva sprata na raspolaganju pa je takvo selektiranje moguće. Ovdje se slikaju i uzimaju otisci prstiju. Nakon toga se smještaju u četverokrevetne sobe. Ako se prime u toku noći ili izvan radnog vremena, obezbijede se i sendviči jer niko ovdje ne dolazi bez najave. Ukoliko sumnjamo da boluju od neke zarazne bolesti ili su sumnjivi zbog nečega drugog, stavljamo ih u izolaciju dok se ne utvrdi pravo stanje - pojašnjava Žuža.

OVISNICI

Suprotno očekivanjima, dosadašnja iskustva pokazuju da među migrantima gotovo da i nema izbjeglih iz ratom zahvaćene Sirije.
- Najveći migrantski problem nam predstavljaju ljudi iz zemalja sjeverne Afrike. Tunis, Alžir, Maroko... U pitanju su ljudi koji dolaze iz nižeg društvenog staleža, slabo obrazovani, ljudi koji su koristili ili još uvijek koriste narkotička sredstva i oni gotovo nikad ne žele da se vrate u zemlje porijekla. To je i razumljivo jer ih je put do BiH koštao obično oko 5-6.000 eura. Žele dalje, prema EU. Takva lica nas najviše i koštaju. Oni koriste jake i skupe terapije za odvikavanje, a na to, po zakonu, imaju pravo. Terapija od osam tableta košta 30 KM, a ne može trajati ni sedmicu. Ima i onih koji nisu ovisnici, ali dođu bolesni. Imamo tako teškog asmatičara, a njegova pumpica košta 115 KM. Oni nam i najduže ostaju jer traže azil - ilustruje naš sagovornik.
Potom dodaje da migrantima moraju omogućiti zdravstvenu zaštitu za bilo koji zdravstveni problem.
- Imamo sanitet, a za komlikovanije intervencije ih vodimo u lokalni dom zdravlja i bolnicu u Kasindolu. Imali smo osobe sa hepatitisom C, a vjerovatno su mnogi došli i prošli sa nekom bolesti, ali nam to ne kažu. Nemamo mogućnost ni sredstava da ih sve podvrgavamo temeljitim pregledima. To se radi po potrebi. Jednom smo radili test na AIDS i samo to je koštalo oko 150 KM - navodi Žuža te dodaje da problema uglavnom nema sa državljanima iz zemalja regiona i Turske jer njihovi državljani žele da se vrate u matičnu zemlju.
Pored ovog Centra, druga adresa na kojoj završavaju migranti je Otvoreni kamp u Delijašu, u koji se smještaju svi oni koji traže azil. S obzirom da je kamp otvorenog tipa, što migrantima omogućava slobodno kretanje, nameće se pitanje zbog čega onda svi migranti ne traže azil.
- Ima osoba koje imaju važeći pasoš i novac. Njima se donosi samo rješenje o protjerivanju bez stavljanja pod nadzor. Oni obično potpišu obrazac da će dobrovoljno napustiti BiH. Naravno, ako imate osobu bez novca i dokumenata, nema mogućnosti da se sama vrati u zemlju porijekla, onda je logično da se moraju staviti pod nadzor, u Centar. Po zakonu, čak se i tražiocima azila može ograničiti kretanje samo na Imigracioni centar. Oni i iz Imigracionog centra imaju pravo da zatraže azil. Mi njihov zahtjev proslijedimo sektoru za azil čiji predstavnici u roku od osam dana dođu ovdje, obave razgovor sa tim licem i pokrenu postupak koji traje 4-6 mjeseci. Uglavnom se donese mjera ograničenja kretanja lica na Imigracioni centar iako je u postupku azila. Ta zakonska odredba je donesena zbog lica koja mogu biti prijetnja po nacionalnu bezbjednost, lica koja traži Interpol, koja imaju teške krivične kvalifikacije... Njih ne možete smjestiti u otvoreni kamp da se slobodno kreću. Osim toga, Delijaš ima limitirane kapacitete - pojašnjava Žuža, uz konstataciju da je broj tražioca azila drastično povećan u odnosu na period od prije nekoliko godina.

KOMORI, DŽIBUTI, ŠRI LANKA

S obzirom da je Agencija za evropsku graničnu i obalnu stražu (FRONTEX) uspješno zatvorila granice EU na Sredozemlju, „balkanska ruta“ je ponovo aktuelna, a BiH i Srbija su postale svojevrsne sabirne tačke. Prema dostupnim informacijama, sa ljepšim vremenom očekuje se znantno veći priliv migranata.
- Noći su još hladne, oni se boje lošeg vremena i tek ćemo na proljeće vidjeti kakva je situacija. Po nekim informacijama, mogli bismo imati puno više migranata nego sada. U Grčkoj ih je jako puno, Albanija ih propušta i ne sprječava, u Crnoj Gori ih se već dosta akumuliralo. Arapima za Tursku ne treba viza tako da tamo dolaze bez problema. Onda idu ka Grčkoj, pa Albanija, Crna Gora, a onda jedan dio prema Srbiji, a drugi prema BiH i dalje ka EU - navodi Žuža trenutna migraciona kretanja.
On kaže da se lica iz ratom zahvaćenih zemalja poput Sirije ne smatraju migrantima već izbjeglicama, ali dodaje da su se oni u proteklom periodu prilično raščistili.
- Jedan dio je otišao u EU, drugi dio je ostao u Turskoj. Sada su u većini ostali ekonomski migranti koji su iskoristili situaciju da se pomiješaju sa sirijskim izbjeglicama i pobacali su pasoše. Oni su sada zarobljeni na ovom prostoru. Osim sjeverne Afrike, imamo ih još i iz Pakistana, Indije, a u zadnje vrijeme i dosta ilegalnih migranata i iz Irana. Srbija im je nedavno ukinula vize i sada koriste bezvizni režim da se ilegalno dokopaju EU, mada u zadnjih mjesec dana nismo imali nijednog. Ima i migranata iz egzotičnih zemalja. Imali smo prošle godine osobe sa Komorskih Ostrva, iz Džibutija, Konga, Mauritanije, Etiopije, Šri Lanke... - nabraja on.
Svi oni koji dođu u Centar su dobro instruisani tako da su unaprijed upoznati sa pravima i obavezama. Razlog tome je što su sličnu proceduru već prošli u nekoj od susjednih zemaljama.
- Uglavnom se drže u grupama. Čim neko bude uhvaćen u BiH javlja ostalima pa mijenjaju rute. Oni iz Delijaša također javljaju. Imaju i oni telefone, pa se vijesti brzo šire. Unutar Centra nemaju pravo na telefon i pristup internetu. Po prijemu imaju pravo na besplatan telefonski poziv od pet minuta. Mobiteli im se oduzimaju po dolasku i stavljaju u depozit, kao i novac. Sve im se vraća kada ga napuste. Ukoliko imaju novca, naplate im se troškovi boravka u Centru, a jedan dan košta 60 KM. Slabo se šta naplati jer uglavnom nemaju novca - iskren je Žuža.

 'SIRIJAC' U DRESU ALŽIRA

Većina migranata bez dokumenata pokušava igrati na kartu da su izbjeglice iz Sirije, ali uposlenici Centra su već dovoljno iskusni i potkovani da ih brzo i efikasno uhvate u laži. Nerijetko i na komičan način.
- Imamo prevodioca za arapski koji je tamo dugo živio, završio školu i odlično poznaje naglaske. Brzo ustanovi da nisu iz Sirije već najčešće iz neke bivše francuske kolonije na sjeveru Afrike. Došao je jedan i također govorio da je iz Sirije. Imao je majicu izvrnutu. Pitao sam ga preko prevodica zašto, a on je nevješto odgovorao da se zbunio. Rekao sam da je okrene, ali se nećkao. Kada je okrenuo majicu, ispostavilo se da je nosio dres Alžira. U tom trenutku smo se nasmijali i on i ja. Ima situacija da ne znaju prepoznati zastavu Sirije, jer ih mi propitujemo. Malo ih propitamo geografiju, valutu, vremensku zonu..., ali ništa ne znaju. Na taj način ne možemo utvrditi tačnu zemlju porijekla, ali možemo da nisu iz Sirije. Imamo dobru saradnju sa libijskom i još nekim ambasadama, ali imamo problem sa migrantima iz zemalja koje nemaju ambasadu u BiH poput Maroka ili Tunisa, što nas usporava. Terenski centri također imaju problem sa prevodiocima rijetkih jezika poput paštu, urdu, bengali, hindu... U Centru uglavnom radimo sa prevodiocima arapskog, urdu i turskog jezika - kaže Žuža.
Kada su u pitanju troškovi deportacija, avionske pokriva Međunarodna organizacija za migracije (IOM) koja ima kancelariju unutar Centra. Troškovi avionskih karata, najčešće do Turske, kreću se od 300 do 700 maraka. Iako su prisilne deportacije rijetke, skuplje su od dobrovoljnih jer u tom slučaju u avionskoj pratnji, pored lica koje se deportuje, idu i dva pripadnika službe pa je potrebno platiti i povratne karte.
- Kada je riječ o avionskom deportacijama, mi ih smjestimo u vozila, odvučemo do aerodroma, odnosno do granice. Kod prislinih deportacija moramo uredno obavijestiti avioprevoznika. Obično se biraju zadnja sjedišta u avionu, ulazimo zadnji i izlazimo zadnji. Ne smijemo biti naoružani, a sa sobom se nosi samo prva pomoć, specijalizovana oprema za vezivanje - otkriva naš sagovornik.

HALAL CERTFIKAT ZA HRANU

Migranti u Centru imaju osigurana tri obroka, pravo na sportske aktivnosti u trajanju od 90 minuta dnevno, 60 do 90 minuta šetnje na zraku, jednom sedmično privatnu posjetu. Advokati ih, uz prethodnu najavu, mogu posjećivati svakodnevno.
- U zadnje vrijeme nam pristižu migranti koji baš i nisu sportski tipovi. Slabo koriste mogućnosti sportskih aktivnosti. Imaju ovdje i biblioteku, preko jedne NVO imaju po potrebi i psihologa. U paviljonu imaju mjesta predviđena za vjerske obrede, a imaju pravo da upražnjavaju i post. Izlazimo im u susret na način da se kuhinja prilagodi. Ne silaze u vrijeme predviđeno za obrok, već u vrijeme iftara i sehura. Što se tiče kuhinje, ovdje se pripremaju doručak i večera, a ručak se dovozi svaki dan iz restorana državnih institucija. Ono što jedu ministri, jedu i migranti - kaže Žuža kroz smijeh, ističe da sva hrana ima i halal certifikat, te dodaje: - Trudimo im se izaći u susret u granicama dozvoljenog i mogućnosti. Donesemo nešto garderobe, mlađima slatkiše.

MAČKA I MIŠ

Da bi se migranti po osnovu readmisije vratili u zemlje sa kojima imamo potpisan takav ugovor, potrebno je dokazati da su u BiH ušli baš iz te zemlje, što nije baš jednostavno. Ista procedura važi i za vraćanje migranata u BiH.
- Može se raditi o licima koja su boravila u Delijašu u kampu, gdje su dobila kartice sa slikom koje su nosili sa sobom. Kada su uhvaćeni to su našli kod njih i to je jak dokaz da je lice boravilo u BiH prije prelaska u Hrvatsku. Lica koja imaju takva dokumenta se brzo vraćaju, ali ima slučajeva da oni često bacaju dokumenta čim pređu granicu. Onda završe ovdje, ali kada vide da ne mogu dalje, onda kontaktiraju kolege u susjednim zemljama iz kojih su prešli u BiH pa ih zamole da im tamo uslikaju ili pošalju karticu koju su tamo dobili. To dođe nama mailom ili na neki drugi način pa ih onda možemo vratiti u zemlju iz koje su ušli. Radije se vrate u Crnu Goru ili Srbiju nego u svoju zemlju. Onda će ponovo pokušati. To je igra mačke i miša - kaže Žuža.

UNIŠTAVAJU IMOVINU

Iako su svi upoznati sa pravilima ponašanja, ima i onih koji se ne ponašaju u skladu s istim.
- Imamo situacija kada namjerno uništavaju imovinu. To je, možda, posljedica i toga što su bili ili su još korisnici opijata - cijeni Žuža.

LICA SA POTJERNICA

Ukoliko u Centru završi lice koje neka država traži zbog određenog počinjenog krivičnog djela, ta država je dužna da pošalje svoju policiju da dođe po to lice i radi se ekstradicija. Isti je i slučaj i kada su u pitanju naši državljani u drugim zemljama.
- Praćenje i procjenjivanje lica sa bezbjednosnog aspekta nije posao uposlenih u Centru. Imali smo nedavno slučaj Mirsada Kandića, lice sa više identiteta. Javnost je bila upoznata tek kada je izručen. Više se plašimo NN lica o kojima niko ništa ne zna, a kreću se među migrantima - navodi Žuža. Podsjećamo da je Mirsad Kandić krajem oktobra prošle godine isporučen američkim vlastima zbog sumnje da je uključen u terorističke aktivnosti.

 

Podijelite ovaj članak!