Malo spretnosti
Dakle, odakle god da putnik-namjernik krene, ide prvo do Fojnice, potom put Bakovića, pa na Brusnicu i onda do Matorca i Vrankamena, dva planinska vrha koji uokviruju jedno prelijepo prirodno područje.
Oni koji su bili kažu da ljepota ovih predjela posjetitelja i ljeti i zimi ostavlja bez daha.
Prostor između Matorca i Vrankamena je, inače, malo poznat i rijetko se spominje, a ljubitelji prirode su ga uočili na topografskim i Google Earth kartama kao veliki cjelovit prostor, potom su se malo raspitivali kod lokalnog stanovništva i shvatili da je to zapravo netaknuta priroda.
- Sam centar Brusnica je uređen urbanističkim planom i tačno se zna gdje je predviđena gradnja vikendica. No krene li se dalje od ski-staze, priroda je potpuno netaknuta, a oduševljava činjenica da je podesna za šetnju i pješačenje i osobama bez prethodnog iskustva boravka u planini. Kroz šumu prolazi šumski put, a preko travnatih livada jasno vidljiva, ugažena staza - priča Emir Vučijak, zaljubljenik u ovaj lokalitet, koji se inače bavi i brdskim biciklizmom i turnim skijanjem.
Matorac i Vrankamen zapravo su, pojašnjava naš sagovornik, dio vijenca planina i brda oko Fojnice - od Brusnice, preko Matorca i Vrankamena do Zec planine, pa do Vranice, Prokoškog jezera ili vrha Nadkrstac...
I kaže da je to sve vrijeme pitoma kombinacija travnatih livada i guste šume, zimi raj za skijaše, ljeti za šetače i bicikliste, ali i za one koji vole jahati konje koje mogu iznajmiti na licu mjesta.
- Staze nisu označene, izuzev nekoliko simboličnih planinarskih putokaza. Ali, uz malo spretnosti i sposobnosti orijentisanja u planini, biciklisti s uživanjem prelaze s planine na planinu bez većih opasnosti. Naravno, u zimskim uslovima, krene li se pješačiti ili na turnim skijama, potreban je oprez. Zimi približavanje samom rubu planine nije preporučljivo zbog snježnih nanosa koji se lako mogu pretvoriti u lavinu, ali osjećaj slobode kod spusta, vjetar u kosi i zadovoljstva nakon uspješne avanture su neponovljivi i svako ko se jednom popne na planinu, na skijama ili biciklom, to će činiti zauvijek - priča Vučijak.
Čovjek se približava
Ovaj lokalitet je posebno zanimljiv za takozvano turno skijanje, a zbog karakterističnih struja zraka, tamo dovoljno snijega za uživanje ima i kada ga nestane na popularnim olimpijskim planinama.
Za one koji nisu posebno vješti na skijama, uz omanji hotelski objekat se nalazi i skijalište za početnike, pa ko voli nek' izvoli.
- S jedne strane, tamo prema Fojnici, greben je oštro odrezan i prilično nepristupačan, ali strana okrenuta prema jugu je izuzetno pitoma, bez strmih uspona, pa su pješačenje, vožnja bicikla ili turno skijanje itekako ugodno. U zimskim uslovima put je teško prohodan, a nerijetko će vozači morati staviti i lance na točkove da bi savladali uspon i nanose snijega na cesti. Pošto put vodi kroz šumu, križanje sa vozilima iz suprotnog smjera je otežano, ali ovdje se uglavnom dolazi ujutro, a odlazi predveče, pa tako put postaje jednosmjerna saobraćajnica ujutro ka vrhu, popodne ka dolini i saobraćaj ipak teče bez većih zastoja - priča Vučijak.
Svojevremeno se u Fojnici šuškalo o izgradnji gondole koja bi ovaj gradić direktno povezala sa Brusnicom.
- Ali, kriza je učinila svoje, pa će ova investicija očito sačekati bolja vremena. A to je prava šteta jer bilo bi divno ljeti iskrasti se iz kotline i prošetati travnatim livadama Matorca, Vrankamena i Brusnice na idealnoj nadmorskoj visini - priča Vučijak.
Matorac, Vrankamen i ostale planine oko Fojnice zasad su, upozorava naš sagovornik, nedirnuta priroda, ali se čovjek ipak opasno približava, što se vidi po Prokoškom jezeru.
- Njega sve češće posjećuju turisti koji za sobom ostavljaju gomile smeća, a među starim katunima pokrivenim šindrom u kojima su nekad boravili čobani, niču vikendice, dok vodu iz potoka koji napaja jezero uzima ko kako hoće i jezero polako nestaje, pa bi uskoro moglo postati bara. A to bi bilo velika šteta, zar ne - pita Vučijak.
Turno skijanje
Turno skijanje je kombinacija skijanja i planinarenja, odnosno skijanje bez korištenja prevoznog sredstva do vrha s kojeg kreće spust. Ljubitelji ovog oblika skijanja kažu da je sjajno to što na ovaj način možeš da ideš kud god želiš, a ne samo tamo gdje te nosi ski-lift.
Za turno skijanje je neophodno imati turne skije koje su mekše i lakše od običnih i na vrhu imaju rupu da bi ih bilo lakše vući do vrha; vezove za turno skijanje; kože ili cucke, odnosno trake koje se zakače na skije s donje strane i koje su premazane specijalnim ljepilom koje ne ostaje na skiji; pancerice za turno skijanje koje su kombinacija planinarskih i skijaških cipela, dovoljno mekane i fleksibilne da omoguće hodanje, ali i dovoljno tvrde za skijanje nizbrdo; štapove koji mogu biti i obični skijaški; odjeću koja bi trebala biti laganija od one za skijanje, ali ipak vodonepropusna.
Konstrukcija skija za turno skijanje je takva da ne propadaju, a s njima je, ako se snijeg pretvori u čvrstu koru, moguć i klasični spust. No, ukoliko je snijeg mekan i dubok, primjenjuju se kosi smuk, telemark i druge tehnike skijanja.
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.