[{"img":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/11\/pinokio.jpg","thumb":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/11\/100x73\/pinokio.jpg","full":"https:\/\/cdn.startbih.ba\/articles\/2018\/04\/11\/pinokio.jpg","size":"257.50","dimensions":{"width":1170,"height":580}}]
Provje(t)reno / Provjereno

Koncentracioni logori za oduzetu djecu migranata!?

Internet spada u red najvećih izuma u istoriji čovječanstva. Kako je to prije tri godine na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu najavio Eric Schmidt, direktor tehnološkog diva Google, internet će uskoro ući u svaku poru društva i evoluirat će do tog nivoa da će biti bitan poput „vode i kiseonika“.

Beskrajne mogućnosti online prostora su vremenom postale leglo iz kojeg se šire apsurdne, nerijetko i uznemirujuće teorije zavjere koje se „brzinom interneta“ šire globalno, bez kontrole i nadzora.

LAŽ

Jedan od opskurnih portala sa kojeg se kontinuirano šire neprovjerene i senzacionalne informacije je istinomprotivlazi.com, koji je nedavno objavio tekst o šokantnim koncentracionim logorima u Norveškoj, u kojima završavaju djeca koju tamošnje socijalne službe, navodno, bez razloga otimaju od roditelja, mahom migrantskog porijekla.

U tekstu se spominju i imena osoba iz centara za socijalni rad u susjednim zemljama koji planiraju da ovaj norveški model primijene i na ovim prostorima. Iza svega toga se, piše u tekstu, krije posao težak milijarde eura. Dio tog uhodanog sistema čine privatni dječiji vrtići i škole, odgojno-popravni centri, poliklinike, psihijatrijske ustanove i hraniteljske obitelji.

„Za svako oduzeto dijete, ove ustanove dobivaju svoj dio kolača. Hraniteljska obitelj, naprimjer, dobiva oko dvije tisuće eura mjesečno za svako usvojeno dijete“, stoji u tekstu.

Dalje se navodi kako je život u ovim centrima izuzetno strog, što podupiru izjavom izvjesne Irine Bergest, koordinatorice organizacije Ruske majke.

„Kad se djeca oduzmu i smjeste u dječije konc-ustanove ne smiju postavljati pitanja o životu prije dolaska u ovaj kazamat. Postavljati pitanja o mami i tati su najstrože zabranjena jer im se prijeti da će njihovim roditeljima biti zabranjen trajno dolazak koji se dozvoljava u prosjeku dva puta godišnje. Djeci se daje i droga! Uposleni djelatnici moraju potpisati izjavu da će šutjeti jer u protivnom će ići u zatvor zbog odavanja državne tajne.'Svi cinkare sve'.“

Iako tekst obiluje neprovjerenim i skandaloznim podacima, putem društvenih mreža podijeljen je nekoliko stotina puta uz desetine pratećih, zgražavajućih komentara zabrinutih roditelja i građana.

Taj broj je alarmantan s obzirom na nesklad skandaloznih tvrdnji i dokaza koji istu (ne)potvrđuju. Također treba spomenuti i da je u pitanju Norveška, zemlja koja je godinama u svjetskom vrhu kada su u pitanju kvalitet života, zaštita ljudskih i dječijih prava, rodna ravnopravnost...

Ipak, sve to nije bilo dovoljno da mnoge razuvjeri u istinitost pomenutog teksta.

 O ČEMU SE RADI?

Barnevernet - Norveški servis za zaštitu djece, države koja je 1981. godine prva u svijetu uvela Dječijeg ombudsmana, nerijetko nema razumijevanja za migrante koji dolaze iz država u kojima je u odgoju djece dopušteno „dizanje ruke“, zanemarivanje školovanja ženske djece i sličnih stvari koje su u norveškom društvu nedopustive. Kada je naciju 2005. godine šokiralo ubistvo osmogodišnjeg dječaka od očuha, intervencije Barneverneta su proširene i u slučajeve kada su djeca uključena u zloupotrebe alkohola i narkotika. Barnevernet dosljedno sporovodi ono čemu praktično, bar deklarativno, teže sve razvijene zemlje - punoj zaštiti najmlađih.

Isticanje pojma „koncentracioni logor“ je međutim potpuno neutemeljeno i slučajno ili namjerno je vezano sa Trandum leir, bivšom vojnom bazom Ullensaker, koja danas služi kao pritvorski centar u koji se prije deportacije smještaju brojni ilegalni migranti koji u velikom broju pokušavaju ući u ovu državu. Kao i svaki objekat sličnog tipa u drugim zemljama, i ovaj je ograđen bodljikavom žicom.

Među onima koji se nalaze u njemu ima i maloljetnih lica koja, prema važećim zakonima u ovoj zemlji, tu moraju ostati do punoljetstva, nakon čega se deportuju u matične države.

Prema posljednjim dostupnim podacima, oko 130 lica u ovom centru punoljetstvo je sticalo 2017. godine, a prema odluci Ministarstva vanjskih poslova morali su napustiti Norvešku. Da bi im se olakšao povratak, deportovani dobijaju i određenu finansijsku pomoć od države tako da je do sada na silu vraćeno samo četvero.

Pa ipak, brojni građani i organizacije su u nekoliko navrata protestovali u cilju omogućavanja ostanka i dobijanja državljanstva bar za lica koja u kampu postanu punoljetni. Trenutno je u proceduri izmjena zakona koja bi maloljetnicima omogućila veću šansu za ostanak u Norveškoj nakon što napune 18 godina.

 

Podijelite ovaj članak!