Vijesti / Svijet

Vojvoda od Edinburgha, vjerojatno najpoznatiji suprug na svijetu, umro je danas u 99. godini.

Proveo je sedam decenija u sjeni svoje supruge, britanske kraljice Elizabete II, ali jačina njegove ličnosti nije mu dopuštala da ostane samo profesionalni supružnik, piše BBC.

Vojvoda, poznat i kao princ Filip, nikada nije bio na redu da naslijedi prijestolje. To je pripalo njegovom najstarijem sinu. On također nikada nije imao titulu kralja.

To je zato što u Velikoj Britaniji, tradicionalno, žena koja se uda za monarha može koristiti ceremonijalnu titulu kraljice, ali muškarci koji se ožene za monarhinje ne mogu koristiti titulu kralja.

Kraljica i princ Filip imaju četvero djece: princa Charlesa (72), princezu Anne (70), princa Andrewa (61) i 57-godišnjeg princa Edwarda.

Kako oni kažu, Filip je često bio veoma strog prema njima dok su bili mladi.

Kraljevska biografkinja Ingrid Seward citirala je princa Andrewa kako priča o svom djetinjstvu.

- Suosjećanje dolazi od kraljice. A dužnost i disciplina dolaze od njega - kazao je tada princ Andrew.

Ali Andrew se također sjećao kako je njegov otac uvijek pronalazio vremena da im priča priče za laku noć ili sluša njih kako čitaju priče iz serijala 'Just So' Rudyarda Kiplinga.

Princ Filip je poživio dovoljno dugo da vidi svojih osmoro unučadi kako odrastaju i da dočeka rođenje 10 praunučadi.

Zanimljivo je da je Filipovo putovanje u Buckinghamsku palaču započelo davne 1922. godine u dječijem krevetiću napravljenom od kutije od narandži.

Rođen je 10. juna 1921. na grčkom ostrvu Krf kao najmlađe dijete i jedini sin grčkog princa Andrewa i princeze Alice od Battenberga.

To nasljeđe učinilo ga je grčkim i danskim princom, ali sljedeće godine porodica je prognana iz Grčke nakon državnog udara.

Britanski ratni brod odnio ih je na sigurno u Italiju, dok je beba Filip mirno spavala u improviziranoom krevetiću napravljenom od kutije za narandže.

Filipovo djetinjstvo obilježeno je nizom gubitaka.

Godine 1930. kada mu je bilo samo osam godina, njegova je majka zatvorena u zaštićeni psihijatrijski centar nakon što je doživjela nervni slom.

U godinama koje su slijedile Filip je rijetko viđao svoje roditelje. Otac se s ljubavnicom povukao na Francusku rivijeru, a rodbina majke u Velikoj Britaniji pomogla mu je u odgoju. Kasnije će usvojiti njihovo prezime Mountbatten - anglicizirani oblik prezimena Battenberg.

Škotski internat, Gordonstoun, bio je njegov dom tokom tinejdžerskih godina. Njegov osnivač i direktor bio je jevrejski pionir u obrazovanju Kurt Hahn, koji je bio prisiljen napustiti Njemačku zbog nacizma.

Škola je Filipu dala strukturu i njegovala njegovu samostalnost. Donekle spartanski režim zastupljen u internatu značio je rano ustajanje ujutro i tuširanje hladnom vodom nakon čega bi učenici išli na trčanje. Hahn je vjerovao da je ovo najbolji način da obuzda "otrovne strasti" adolescencije.

Godine 1937.  jedna od četiri Filipove sestre Cecilie poginula je u avionskoj nesreći zajedno sa svojim njemačkim suprugom, svekrvom i dva mlada sina. U to je vrijeme bila trudna.

Cecilie se prije toga pridružila nacističkoj stranci, koja je imala gotovo totalitarnu kontrolu nad Njemačkom. Ožalošćeni Filip, koji je tada imao 16 godina, šetao je ulicama Darmstadta iza mrtvačkog kovčega svoje sestre, prolazeći pored ljudi koji su povorku pozdravljali sa "Heil Hitler".

- Jednostavno se sve to dogodilo. Porodica mi se raspala. Moja majka je bila bolesna, moje su sestre bile udate, moj otac je bio na jugu Francuske. Jednostavno sam morao nastaviti život. Morao sam. Svako bi - rekao je princ Filip kasnije za taj period.

Kada je Filip napustio školu, Britanija je bila na rubu rata s Njemačkom. Pridružio se Britanskom kraljevskom pomorskom koledžu u Dartmouthu, gdje se pokazao kao briljantan kadet i pokazao se kao najbolji među svojim vršnjacima.

Kada je kralj George VI bio u službenoj posjeti u julu 1939. godine, Filip je bio zadužen da vodi računa o njegovim mladim kćerkama, princezama Elizabet i Margaret.

Njihova guvernanta Marion Crawford (zaposlena kao čuvarica princeza) prisjetila se kasnije da se Filip "puno razmetao". Ostavio je popriličan dojam na 13-godišnju Elizabetu, što će uskoro postati jasno.

Princ Filip služio je s odlikovanjem u Drugom svjetskom ratu. Do oktobra 1942. imao je 21 godinu i bio je jedan od najmlađih prvih poručnika Kraljevske mornarice.

Tinejdžerka i oficir održavali su vezu pismom. Pomoćno osoblje bilo je sumnjičavo. Govorilo se da je princ "grub, loše odgojen, neobrazovan i vjerovatno neće biti vjeran".

Ali nisu mogli učiniti ništa da odvrate buduću kraljicu od njene odlučnosti.

Prema biografu Philipu Eadeu, Filipova pisma iz 1946. otkrivaju gorljivog mladića s novim smislom za svrhu.

Pisao je svojoj uskoro svekrvi.

- Siguran sam da ne zaslužujem sve dobre stvari koje su mi se dogodile. Nisam stradao niti sam povrijeđen u ratu, doživio sam pobjedu, dobio sam priliku da se odmorim i prilagodim sebi, zaljubio sam se potpuno i bezrezervno i to sve čini lične, pa i svjetske probleme sitnim i ništavnim -napisao je.

Kralj George dao je Filipu dozvolu da oženi njegovu kćer. Ali prvo je trebalo uraditi nekoliko ustupaka.

Nekadašnji grčki i danski princ postao je naturalizirani britanski podanik, formalno se pridružio Anglikanskoj crkvi i napustio svoje strane naslove.

Na dan vjenčanja, 20. novembra 1947. godine, postao je vojvodom od Edinburgha, titulom po kojem je bio nadaleko poznat do kraja svog života. Imao je 26, a njegova nova supruga 21 godinu.

Kraljevski par bio je u braku samo četiri godine kada je ona morala da preuzme ulogu kraljice. Tada su imali dvoje djece.

Kobne vijesti stigle su do njih tokom sportskog takmičenja u Keniji u vrijeme njihove turneje po Commonwealthu 1952. godine. Kralj George VI, Elizabetin otac, umro je u 56. godini.

Zapovjednik Michael Parker, prijatelj i privatni sekretar vojvode od Edinburgha, opisao je trenutak kada je shvatio da je njegova supruga sada kraljica.

- Izgledao je kao da je na njega pala težina pola svijeta. Nikad u životu nisam nikoga toliko sažalijevao. Samo je teško disao, kao da je u šoku. Odmah je vidio da je idili njihovog zajedničkog života došao kraj - kazao je Parker.

Filipove pomorske ambicije bile su obuzdane. Novoj kraljici Elizabeti trebao je suprug koji je morao biti pored nje. Njegova primarna funkcija bila je da podržava rad svoje supruge.

Dugogodišnji spor eskalirao je početkom pedesetih godina kada je Filip želio da kraljevska porodica uzme njegovo prezime Mountbatten.

- Ja sam jedini čovjek u zemlji koji ne može dati prezime svojoj djeci! Ja sam samo jedna prokleta ameba - vrištao je on kada mu je kraljica rekla da će zadržati prezime Windsor.

Filip se trudio pronaći svrhu u ograničenoj ulozi koja mu je zadana. Ali kao prirodni pragmatičar, bio je odlučan da uvodi nove stvari u Buckinghamskoj palači.

Vojvoda nikada nije zaboravio prisilni egzodus svoje porodice iz Grčke i vjerovao je da se monarhije moraju prilagoditi da bi preživjele.

Priredio je neformalne ručkove na kojima je kraljica mogla upoznati ljude iz šireg okruženja. Lakaji - sluge palače u tradicionalnom uniformom - prestali su da puderišu perike za kosu koje su nosili. A kad je saznao da u palači radi druga kuhinja isključivo za pripremanje hrane za kraljevsku porodicu, zatvorio je jednu.

Neke promjene bile su osobnije i odražavale su njegovu dječju ljubav prema uređajima. Prije krunisanja, kada su se Filip i buduća kraljica 1949. preselili u Clarence House, postavio je niz uređaja za uštedu rada, uključujući jedan u svoj ormar koji bi pritiskom na dugme izbacivao odijelo.

U Buckinghamskoj palači, Filip je stavio interfon, tako da sluge više nisu morali prenositi pisane poruke do njegove supruge. Nosio je vlastiti prtljag, a doručak je u svojim sobama kuhao na električnoj tavi - sve dok kraljica nije prigovarala zbog mirisa.

Kao suprug s najdužim stažom u britanskoj kraljevskoj historiji, princ je imao oko 22.191 solo angažmana. Kada se povukao sa kraljevskih dužnosti 2017. godine, rečeno je da je pokrovitelj, predsjednik ili član više od 780 organizacija.

Prateći kraljicu na svjetskim turnejama Commonwealtha i državnim posjetama, službeno je posjetio 143 zemlje koristeći svoj tečni francuski i njemački jezik.

Među tim zemljama nalazio se Vanuatu, ostrvska država na južnom Pacifiku, gdje ga jedna prašumska zajednica štuje kao reinkarnaciju drevnog ratnika.

Upitan da sažme svoj doprinos britanskom društvu, princ Filip odgovorio je na njemu svojstven način: "Upravo sam učinio ono što mislim da je najbolje. Neki ljudi misle da je to u redu. Neki ne. Šta se tu može uraditi. Ne mijenjam moj način rada. To je dio mog stila."

Princ je često bio meta kritika zbog svojih kontroverznih i rasističkih komentara, uključujući incident 1986. godinu, kada je rekao grupi britanskih studenata u Kini: "Ako ostanete ovdje još dugo, svi ćete postati kosooki."

Kritičari su ga smatrali sklonim gafovima i neinformisanim. Njegove pristalice vidjeli su princa proizvodom njegovog vremena koji je pokušavao nasmijati ljude šalama.

Upućeni kažu da je smijeh bilo to što je držalo iskrenog princa Filipa i kraljicu zajedno dok je on govorio da je to bila njena tolerantnost.

Njeno Veličanstvo kraljice Elizabeta rezimirala je princa Filipa u srdačnom govoru povodom proslave zlatnog pira.

- Bojim se da me prečesto princ Filip morao slušati kako govorim. Često smo razgovarali o mojim govorima prije nego što bi ih održala i, kao što ćete zamisliti, njegovi stavovi su bili izraženi na otvoren način. On je neko ko ne prihvata lako komplimente, ali on mi je, jednostavno, bio snaga i ostao svih ovih godina, a ja i cijela naša porodica, te ova i mnoge druge zemlje dugujemo mu dug veći nego što će on ikad shvatiti - kazala je ona.