Vijesti / Bosna i Hercegovina

Četvrtog juna ove godine, poslije dužeg vremena, na TV 1, javnosti se obratio bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić koji je odlučio da napusti politiku. Povod za intervju bila je smrt bivšeg austrijskog ministra vanjskih poslova Alojza Moka (Alois Mock), sa kojim je svojevremeno surađivao. Silajdžić (72) je formalno u penziji, ali putuje po svijetu i drži predavaja, sudjeluje na naučnim koferencijama, ponekad komentira neke događaje, piše knjige. U proljeće 1996. osnovao je Stranku za BiH i bio njen predsjednik. Član Predsjedništva BiH bio je od 2006. do 2010. godine. Privatni život drži podalje od javnosti, ali se zna da je oženjen bivšom pjevačicom Selmom Muhedinović (42) i da mu je to treći brak. Iz prvog ima sina Mirzu.

FARSA SA JELAVIĆEM

Od 1990. do 2014. godine Silajdžić jedan je od 26 bivših članova Predsjedništva, od kojih su šestorica umrla: Alija Izetbegović, Sulejman Tihić, dr. Nijaz Duraković, Miro Lasić, Jozo Križanović i dr. Nikola Koljević. Ovih 20 živih mogu se podijeliti u tri skupine. Jedni su, kao Silajdžić, u mirovini i, za razliku od njega, većinom zaboravljeni, drugi su se reaktivirali i obnašaju druge funkcije, a treći su suđeni ili im se sudi.

Malo ko se sjeća Franje Borasa, koji je u Predsjedništvo BiH, zajedno sa Stjepanom Kljuićem (77), izabran 1990. za člana iz reda hrvatskog naroda. Čim je počela agresija na BiH vratio se u Mostar. Sada ima 90 godina i živi mirnim penzionerskim životom. U toku rata umjesto njega za člana Predsjedništva BiH imenovan je prof. dr. Ivo Komšić, koji je poslije bio federalni zastupnik, a doskora i gradonačelnik Sarajeva. Stjepana Kljuića je jedno vrijeme, na insistiranje bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, na dužnosti člana Predsjedništva BiH zamijenio Miro Lasić. Kljuić je, inače, cijeli rat živio u opkoljenom Sarajevu, a u političkom životu bio je doskoro kao vijećnik u Općini Centar i Gradskom vijeću Sarajeva. Zanimljivo je da se poslije rata još jednom obreo u državnom Predsjedništvu kao savjetnik Dragana Čovića, u prvom Čovićevom mandatu. Kad je visoki predstavnik 2005. smijenio Čovića, u Predsjedništvu ga je naslijedio zastupnik u Zastupničkom domu Parlametarne skupštine BiH Ivo Miro Jović (67), iz Kiseljaka.

Član Predsjedništva BiH u jednom mandatu bio je i Ante Jelavić (54), koji sada ima status umirovljenog generala Hrvatske vojske i živi u Zagrebu. U BiH je optužen za podrivanje vojne i odbrambene moći, te zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju Herceg-Bosna i za to nikada neće odgovarati. Sud BiH Jelavića je 6. oktobra 2005. osudio na 10 godina zatvora zbog nezakonite kupovine dionica Hercegovačke banke i Hercegovina osiguranja novcem Ministarstva obrane FBiH te nenamjensku potrošnju tog novca. Iako je tog dana krenuo prema Sarajevu, izricanju presude nije prisustvovao. Nakon očigledne dojave o visini presude, na pola puta mijenja smjer putovanja i odlazi prema Vrgorcu, gdje je prebjegao u Hrvatsku. Apelacioni sud BiH godinu kasnije ukida presudu i predmet vraća na ponovno suđenje. Za Jelavićem je raspisana potjernica koja se ne uvažava u Zagrebu, a Hrvatska je i zvanično obavijestila bh. pravosuđe da ovog generala neće procesuirati kao svog državljanina.

U prvom sazivu Predsjedništva međunarodno priznate BiH 1996. godine bili su Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik (72) i Krešimir Zubak (70). Sastajali su se na neuobičajenom mjestu - u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Tako je to bilo odmah poslije rata. Alija Izetbegović je u politici bio do 2000. godine, a preminuo je tri godine kasnije. Zubak je nakon napuštanja HDZ-a osnovao Novu hrvatsku inicijativu, ali se u politici nije dugo zadržao. Sada sa sinom Draženom ima odvjetnički ured u Sarajevu.

KRAJIŠNIK, BIZNISMEN I ZLOČINAC

Krajišnik je 2000. uhapšen i odveden u Haški tribunal gdje je zbog ratnih zločina osuđen na 20 godina zatvora. Nakon 13 godina iza rešetaka pušten je na slobodu budući da je odslužio dvije trećine kazne. Živi na Palama i posjeduje firmu „Sarajevoinvest“, koja se bavi impregnacijom drveta i izradom elektro i telefonskih stubova.

Kad je u novembru 1996. Krajišnik trebao prvi put doći na sjednicu u Sarajevo u „Dnevnom avazu“, gdje sam tada radio, napisao sam komentar u kojem sam se pitao kako će on imati obraza da dođe u grad koji su četiri godine sa brda ubijali njegovi povampireni istomišljenici? Neko mu je dostavio novine sa tim tekstom, a kad ga je pročitao, naljutio se i od visokog predstavnika tražio da odgovori tako da ja dođem na Pale i sa njim obavim intervju. Čuj, na Pale 1996. taman posla, pa to bi, možda, bio put bez povratka. Krajišnikov prijedog sam odbio, a srećom niko me nije prisiljavao da to uradim.

Zanimljiva je politička povijest Mirka Šarovića (61), koji je 'padao' sa funkcija, ali nije dao da bude bivši! Na dužnost člana Predsjedništva BiH podnio je ostavku 2003. godine jer ga je međunarodna zajednica označila kao odgovornog za organiziranje ilegalnog izvoza oružja iz Republike Srpske u Irak. Potom ga je visoki predstavnik stavio na crnu listu i zabranio mu političko djelovanje. Kad mu je ta sankcija ukinuta, imenovan je za ministra vanjske trgovine BiH, ali je 2013. na incijativu SNSD-a smijenjen. Poslije parlamentarnih izbora, na prijedlog Saveza za promjene, 2014. ponovo je ministar u istom ministarstvu - i to vrlo uspješan.

Kad je Šarović dao ostavku u Predsjedništvo BiH, iz Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u sastav kolektivnog šefa države kooptiran je Borislav Paravac (74), član Srpske demokratske stranke iz Doboja. Dvije i po godine bio je u Predsjedništvu i imao je slab učinak. Nakon isteka mandata, u Kostajnici kod Doboja, gdje živi, imao je firmu za računovodstvo. Sada je u penziji. Paravcu je u toku suđenje u Sudu BiH jer ga optužnica, zajedno sa još tri osobe, tereti za ratne zločine na području Doboja i Teslića. On je 1992. bio predsjednik Kriznog štaba u dobojskoj općini i, prema optužnici, odgovoran je za progon Bošnjaka i Hrvata u akciji etničkg čišćenja. Suđenje je počelo u aprilu 2016. godine.

Optužnica Paravca i ostalu trojicu smatra odgovornim za organizirane napade vojske, policije i paravojnih formacija na naselja, sela i mjesta nastanjena Bošnjacima i Hrvatima, prilikom kojih su civili ubijani, zarobljavani i odvođeni u logore na više lokacija na području Doboja. Tako je gotovo cjelokupna populacija bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koju je činilo više desetaka hiljada osoba, protjerana sa područja Doboja i Teslića. Tokom progona, ubijeno je više stotina ljudi. Ubistva su počinjena pojedinačno ili u grupi, prilikom strijeljanja zatočenih civila. Neke od žrtava ukopavane su u masovne grobnice, te poslije rata ekshumirane, dok se za dijelom žrtava još traga.

KONTROVERZNI BABO

U drugom poslijeratnom sastavu Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda bio je Živko Radišić (80), iz Prijedora. Bio je političar i u vrijeme SFRJ, a kao penzioner član je Senata RS-a. Jedno vrijeme, kao kooptirani član, u Predsjedništvu je bio i Beriz Belkić (71), koji je o radu sa Radišićem izjavio:

„Gospodin Radišić je bio socijalista, ali je imao stalan pritisak iz RS-a da ne prihvati pojedine stvari koje bi jačale institucije BiH. Pokojni Jozo Križanović, Radišić i ja dosta smo uradili u svom mandatu - postavljeni su temelji za obavještajne službe, za odbranu… I danas se telefonom često čujem sa Živkom.“

Belkić je član Stranke za BiH i nakon nekoliko mandata u Parlametarnoj skupštini BiH sada je u penziji. Veći dio godine provodi u vikendici u Prači. Prije Belkića u Predsjedništvu je kao zamjenski član bio i Halid Genjac (59), koji je po zanimanju ginekolog. Izgradio je impozantnu parlamentarnu karijeru i sada je u Domu naroda šef Kluba delegata Bošnjaka. U SDA visoko kotira, predsjednik je Glavnog odbora te stranke.

Profesor Mašinskog fakulteta dr. Ejup Ganić (71) izabran je u Predsjedništvo države iz reda ostalih, premda se znalo da iza njegove kandidature stoji SDA. Na toj dužnosti bio je od 1990. do 1996. godine, a poslije toga je izabran za predsjednika Federacije BiH. Kao ugledni univerzitetski profesor postao je akademik i odlučio da unapređuje visoko školstvo u BiH. Vlasnik je i rektor privatnog univerziteta „Sarajevska škola za nauku i tehnologiju“ (Sarajevo, School of Science and Technology). U proljeće 2010. Ganić je, po potjernici iz Srbije, uhapšen u Londonu zbog navodnog zločina nad pripadnicima kolone JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. Nakon nekoliko mjeseci pušten je na slobodu i vratio se u Sarajevo.

Životni i politički put Fikreta Abdića Babe pun je kontroverzi. Bio je član Predsjedništva BiH i na izborima za tu funkciju osvojio najviše glasova. U ratu je krenuo stranputicom i osuđen na zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina u Bosanskoj krajini. Poslije deset godina izašao je na slobodu i nastavio bavljenje politkom. To je potvrda da je bio i ostao opsjednut vlašću, a danas je u 79. godini načelnik Općine Velika Kladuša i on, kako kažu Kladušaci, povremeno bude na svom radnom mjestu. Nedavno je promovirao knjigu „Od idola do ratnog zločinca i natrag“. Abdić sebe ne smatra ratnim zločincem, a na promociji je rekao da je on državnik, a ne zločinac što su njegove pristalice, članovi Laburističke stranke, popratili aplauzom. Oni očito ne smatraju da je njihov Babo odgovoran za ubijanje i zlostavljanje u logorima Bošnjaka, pripadnika 5. korpusa Armije BiH u vrijeme paradržave „Zapadna Bosna“, koju je formirao.

DEMAGOG KECMANOVIĆ

Kao što je poznato, na početku agresije na BiH Predsjedništvo su napustili članovi SDS-a Biljana Plavšić i dr. Nikola Koljević i na jedno od tih mjesta kooptiran je sljedeći na izbornoj listi - prof. dr. Nenad Kecmanović. Ubrzo se ispostavilo da Kecmanović ne želi ostati u ratnom Sarajevu. Preko Pala je pobjegao u Beograd, gdje se i sada nalazi. U ratu je navijao za Radovana Karadžića, sada je član Senata Republike Srpske, savjetnik i lobist Milorada Dodika. Kad se Dodikov separatizam i opstukcionizam opravdano kritikuju u svjetskim listovima Kecmanović pronalazi široki demagoški repertoar da ga brani u srbijanskim medijima. Za razliku od svog pretka antifašiste Vojislava Kecmanovića Đede, koji je bio predsjednik ZAVNOBiH-a, Nenadu je bliža regresivna politika, uključujuči i nacionalizam. Bit će da mu je najvažnija sinekura iz Banje Luke.

Nakon što su iz Predsjedništva otišli Plavšić, Koljević i Kecmanović, na njihova mjesta su ušli kadrovi Socijaldemokratske partije BiH, univerzitetski profesori Tatjana Ljuić - Mijatović i Mirko Pejanović. Oni su u ratu svojim članstvom demantirali tendenciozne glasine sa Pala da je Predsjedništvo BiH bošnjačko i časno obavljali svoje dužnosti. Poslije rata vratili su se profesorskim obavezama – Ljuić - Mijatović na Poljoprivrednom, a Pejanović na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. U pojedim mandatima bili su zastupnici i vijećnici.

Željko Komšić i Nebojša Radmanović svoju političku aktivnost iz Predsjedništva na izborima 2014. prebacili su u Parlamentarnu skupštinu BiH: Komšić u Zastupničkom, a Radmanović u Domu naroda. Očito je da im je biračko tijelo u Federaciji, odnosno RS-u i dalje naklonjeno. Komšić je predsjednik Demokratske fronte, a Radmanović potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

NEVIDLJIVI SAVJETNIK

Bivši član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović, nakon što je prestao biti parlamentarac, neko se vrijeme, kao savjetnik, skrasio u Ministarstvu odbrane BiH. Na posao nije dolazio, platu je primao, u ministarstvu je dobio nadimak „nevidljivi savjetnik“. Ovakav „angažman“ koštao je državu oko 17.000 KM, koliko je Joviću isplaćeno na ime savjetničke plaće. U „slučaju Jović“, zbog zloupotrebe dužnosti, bila je optužena ministrica odbrane Marina Pendeš, ali je nakon suđenja pravomoćnom presudom Apelacionog vijeća Suda BiH oslobođena optužbi.

ČOVIĆEVA DVA MANDATA

Tekući mandat Draganu Čoviću u Predsjedništvu BiH je drugi po redu. Prvi je osvojio nakon općih izbora 2002. godine, a visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) smijenio ga je tri godine kasnije. Povod za ovu Ešdaunovu odluku bila je optužba da je Čović kao federalni ministar finansija nezakonito kompaniju „Lijanovići“ oslobodio plaćanja poreza na uvozno meso. Time je budžetu BiH nanesena šteta vrijedna više miliona KM. Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu Čoviću i time konačno stavio tačku na slučaj koji se vodio gotovo desetljeće na sudovima u BiH. Drugi Čovićev mandat počeo je nakon izbora 2014. godine. On je, poslije osam godina mandata Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, prvi lider HDZ-a u ovom državnom organu.

SELMO CIKOTIĆ, JEDINI VOJNI SAVJETNIK

Članovi Predsjedništva BiH, vrhovne komande Oružanih snaga BiH, dugo su imali i vojne savjetnike. Potonjeg nikada nije imao Haris Silajdžić, ali je zato imao trojicu savjetnika za vanjsku politiku. Savjetnici za vojna pitanja uglavnom su bile penzionirane vojne osobe. Iz redova Bošnjaka to su bili Fikret Muslimović, Hazim Šadić, Enes Bećirbašić, Rasim Delić (do odlaska u Hag) i Mensur Delija. Savjetnici za vojna pitanja člana Predsjedništva iz srpskog naroda bili su Jovo Blažanović, Boško Gvozden, Slobodan Radul i Đuro Beronja. Dužnost hrvatskih vojnih savjetnika su obavljali Miroslav Nikolić, Ivan Nagulov, Slavko Marin i Željko Knez. Sada u Predsjedništvu BiH više nema savjetnika za vojna pitanja, a od bivših oficira tu je jedino dr. Selmo Cikotić, u kabinetu Bakira Izetbegovića. Budući da uz Cikotićevo ime na portalu Predsjedništva BiH ne piše oblast njegovog rada pretpostavlja se da je savjetnik i za vojna pitanja, jer je bio državni ministar odbrane.