POZITIVNA BIH

  Grupa entuzijasta, učesnika izgradnje drugog kolosijeka pruge Sarajevo - Šamac 1978. godine, formirala je Organizacioni odbor, pod pokroviteljstvom SABNOR-a u BiH, u čast obilježavanja ovog veličanstvenog događaja od prije 40 godina. Iako, kako su nam rekli, nemaju nikakvu podršku društva. Danas,  40 godina otkako su gradili drugi kolosijek željezničke pruge Šamac - Sarajevo, za ovu priliku, bivši brigadiri, učesnici radne akcije... doputovali su iz svih dijelova bivše Jugoslavije i inozemstva te u velikom broju krenuli jutros Brigadirskim vozom iz Sarajeva trasom koju su nekad gradili.  Tim povodom razgovarali smo sa Nijazom Skenderagićem, predsjednikom Organizacionog odbora.

Piše: Ella Domazet

„Narod koji ima ovakvu omladinu, ne treba brinuti za svoju budućnost“, kazao je svojevremeno Josip Broz Tito. Ove godine navršava se 40 godina od izgradnje drugog kolosijeka pruge Šamac - Sarajevo, koju je golim rukama pravilo 24.000 omladinaca iz bivše Jugoslavije. Za samo osam mjeseci napravili su 100 kilometara pruge. Bez lotova i „fizibiliti“ studije. U jednom komadu.

Grupa entuzijasta, učesnika izgradnje drugog kolosijeka pruge Sarajevo - Šamac 1978. godine, formirala je Organizacioni odbor, pod pokroviteljstvom SABNOR-a u BiH, u čast obilježavanja ovog veličanstvenog događaja od prije 40 godina. Iako, kako su nam rekli, nemaju nikakvu podršku društva, planiran je niz aktivnosti. Centralna svečanost se održava danas, 23. juna, kada je organizovan „brigadirski voz“, od Doboja do Zenice, trasom drugog kolosijeka.

DRUGOVI RATO I TITO

- Obilježavanje svakog jubileja prilika je da se podsjetimo šta je bilo dobro što smo radili i šta bismo eventualno mogli uraditi danas da nam svima bude bolje, a ne samo nekima. Željeznice Federacije BiH su nam odobrile voz u kojem će naći mjesto oko 300 bivših brigadira, učesnika radne akcije izgradnje kolosijeka - kaže za Start BiH Nijaz Skenderagić, predsjednik Organizacionog odbora.

On podsjeća da je izgradnji drugog kolosijeka prethodila izgradnja prvog i to davne 1947. godine.

- Čovjeku zastane dah kada pomisli šta se sve napravilo u to vrijeme, pogotovo lopatama i krampama i kolicima - 300 kilometara normalnog kolosijeka pruge Šamac - Sarajevo i da je na tom putu izgrađen niz željezničkih stanica, između ostalih i nova stanica u Sarajevu, koju je u promet pustio Josip Broz Tito. Tu prugu je gradilo 250.000 brigadira, neviđenog elana i entuzijazma. Nevjerovatno je da su uspjeli tako brzo graditi - ističe Skenderagić.

Skenderagića boli današnji odnos društva prema zaostavštini prethodnih generacija.

- Licemjerno je izrugivati se generacijama koje su učestvovale na radnim akcijama i izgradile ono što danas koristimo. To pokazuje i njihov odnos prema našoj manifestaciji organizovanja godišnjice. Onima koji se izruguju elanu nekadašnje Titove omladine se čak gade i lokomotive koje nas voze po ovim prugama koje smo gradili, pa ih mijenjaju na entitetskim „granicama“. Uništavaju i napadaju sve što je civilizirano, nameću neku drugu ideologiju i to je sramotno i licemjerno. Nema nikakvog razloga da se ne ponosimo tim entuzijazmom. To nije bila stvar ideologije već drugi osjećaji - razočarano će naš sagovornik.

A onda je, 30 godina kasnije, prije svega zbog Željezare u Zenici, ta dionica postala usko grlo, pa se pojavila potreba za izgradnjom drugog kolosijeka. Raspisan je međunarodni tender, na kojem je najbolju ponudu dala međunarodna firma, koja je navela da će ovu dionicu izgraditi za najkraće dvije godine, a vrijednost posla se mjerila u desetinama miliona dolara.

- Onda su omladinci došli na ideju da bi vrijedilo pokušati da oni to sami urade, baš kao što su to radili i njihovi očevi nekada. Sa tom idejom su otišli Rati Dugonjiću, koji se složio s idejom i otišao kod Tita. On je onda pozvao omladinsko rukovodstvo na sastanak, pitao ih da li zaista vjeruju u to što nude, odobrio i obećao da će proći tom prugom u Plavom vozu, što je i ispunio - podsjeća naš sagovornik.

 ULOF PALME, BOGIĆ BOGIĆEVIĆ, BIJELO DUGME

Pripreme su trajale manje od godinu dana, a u podvigu je učestvovalo 24.000 mladih okupljenih u oko 250 brigada. Za osam mjeseci izgradili su prugu dužine 100 kilometara. Ušteđeni su milioni dolara koji su usmjereni na gradnju pruge Tuzla - Zvornik, koja zbog rata nikad nije završena.

- Prvi kolosijek je karakterisalo to što su na njemu bile desetine omladinskih brigada iz svijeta, od Novog Zelanda, Australije do Albanije, koje su došle da grade prugu i pomognu. Na drugom kolosijeku je bilo manje stranaca, ali je bilo dosta djece naših radnika na privremenom radu u inostranstvu koja su rođena tamo. Došli su sa velikim elanom da grade zemlju svojih očeva. Zanimljivo, među brigadirima na prvom kolosijeku je bio i Ulof Palme, koji je kasnije postao premijer Švedske, dok su na akciji gradnje drugog kolosijeka bili Bogić Bogićević, Željko Šain... Ja sam na toj pruzi proveo aktivno mjesec dana. Bio sam zamjenik komandanta brigade, a moja dionica je bila oko tunela Vranduk i potez prema Žepču - kaže Skenderagić.

Omladinci angažovani na radnim akcijama su imali obezbijeđenu hranu, brigadirske uniforme u kojima su radili, krampe, lopate i, kako sami kažu, „neviđenu volju i zanos da urade nešto korisno za našu domovinu“. Spavali su u barakama od po 50 kreveta na sprat, a postojale su muške i ženske spavaonice.

- Mislim da su u pravu oni koji kažu da su omladinske radne akcije bile svojevrstan društveni fenomen. Ja bih rekao da je to jedna od najboljih tekovina bivše Jugoslavije. One su preteča današnjeg volontiranja i društveno-korisnog rada i sigurno se u tom segmentu može tražiti kontinuitet omladinskog angažmana. Nama je to bilo pitanje časti i ponosa da uradimo nešto korisno. Ko god kaže da je silom išao na radne akcije - laže. Ja sam bio 13 puta na radnim akcijama, i uvijek se tražila štela, pogotovo za atraktivne akcije. Niste mogli dobiti mjesto koliki je bio odziv. „Bijelo dugme“ je sa nama bilo na radnoj akciji Kozara mjesec dana. Dobili su udarničke značke, sasvim zasluženo - navodi Skenderagić.

  PRODUKTIVNOST ONDA I SAD

Ta solidarnost mladih ljudi svih profila je bila nešto nevjerovatno, uvjerava nas, nakon čega dodaje da je zatišje s akcijama nastupilo sredinom 80-ih godina, dolaskom „demokratije“.

- Radne akcije se mogu podijeliti u dvije faze. Odmah nakon Drugog svjetskog rata i kasnije. Napravljene su nevjerovatne stvari. Pruga Brčko - Banovići je napravljena za samo šest mjeseci kroz težak i močvarni teren. Za nepunih pet godina napravljeno je 1.600 kilometara autoputa Bratstvo –jedinstvo, od Slovenije do Đevđelije, a danas, sa svom ovom mašinerijom, ne mogu 10 kilometara za četiri godine da završe - ilustruje sagovornik nekadašnju i aktuelnu „produktivnost“.