Život / Ljepota i zdravlje

    Jasminu je, čak i kada je upoznate, teško natjerati da priča o onome što radi. Rijetko znanje i vještine koje posjeduje nesebično koristi da pomogne onima kojima je pomoć zaista najpotrebnija. Bolesnoj djeci, ali i svim drugim mališanima koji privremeno ili trajno pate od nedostatka kose. Onkološke terapije prati i gubitak kose, zbog čega djeca pate. Naročito djevojčice. Za onaj medicinski dio pobrinut će se doktori. Gubitak samopouzdanja i oboren pogled, vraća i ispravlja teta Jasmina. Istinski superheroj bolesne djece

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

Mudar čovjek je rekao: „Dobro se može vidjeti samo srcem! Najbitnije je uvijek sakriveno oku!“ Jasmina Hadžić Ajanović, iz Sarajeva, praktično je jedini vlasuljar koji pravi perike od prirodne ljudske kose u Bosni i Hercegovini. Ali Jasminu ne znate sa malih ekrana. Nema Jasmine ni na raznim prijemima i dodjelama brojnih nagrada, znanima i neznanima, (ne)zaslužnima za ko zna šta. Jasminu je, čak i kada je upoznate, teško natjerati da priča o onome što radi. A njeno srce je ogromno. Rijetko znanje i vještine koje posjeduje nesebično koristi da pomogne onima kojima je pomoć zaista najpotrebnija. Bolesnoj djeci, ali i svim drugim mališanima koji privremeno ili trajno pate od nedostatka kose.

Onkološke terapije fizički iscrpljuju male organizme. Liječenje prati i gubitak kose, zbog čega djeca i psihološki pate. Naročito djevojčice. Za onaj medicinski dio pobrinut će se doktori. Gubitak samopouzdanja i oboren pogled vraća i ispravlja teta Jasmina. Istinski superheroj bolesne djece.

 DLAKA PO DLAKA

Teško da na jednom mjestu ima više dobrih i plemenitih ljudi kao u Udruženju „Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH“ i Roditeljskoj kući u Sarajevu, u kojoj su smještena djeca oboljela od raka. Jedan od posljednjih projekata Udruženja jeste akcija „Moja kosa, tvoja kosa“, odnosno izrada perika od prirodne kose za djecu koja pate od privremenog ili trajnog nedostatka kose.

Projekat podržava ambasada Švajcarske, a njim koordinira Nermina Ćuzović.

- Sve je krenulo 15. februara 2017. kada smo na Međunarodni dan djece oboljele i liječene od raka organizovali jednodnevnu kampanju šišanja i doniranja kose u SCC-u u Sarajevu. Taj dan smo imali 38 donatora kose. Tu se i rodila ideja da napravimo stalni projekat izrade perika za našu djecu i pošaljemo potencijalnim donatorima. Osim što su skupe, perike od prirodne, ljudske kose se u BiH ne mogu nabaviti. Izrada perike je složen, dug proces. „Knifa“ se, odnosno „hekla“ doslovno dlaka po dlaka. Danima. U međuvremenu nama se kao volonter prijavila Jasmina Hadžić Ajanović, iz Kamernog teatra 55, koja je tamo glavni vlasuljar i šminker i jedina u BiH koja poznaje filmsku tehniku izrade perika. Podržala nas je Švicarska ambasada i projekat će trajati godinu dana. Projekat ima dva segmenta, jedan je izrada perika, a drugi je obuka polaznika, budućih vlasuljara. Imamo 12 polaznika, obuka traje 10 mjeseci. Ozbiljna obuka. To je vrlo zahtjevna tehnika - pojašnjava Ćuzović.

Ona ističe da je projekat otvoren ne samo za djecu koja boluju od raka i koja imaju privremeni gubitak kose, nego za svu djecu u BiH koja imaju privremeni ili trajni gubitak kose, odnosno „alopeciju totalis“. Trenutno imaju dvije takve korisnice.

- Moja djevočica uskoro će napuniti 10 godina. Od druge godine ima alopeciju, autoimuno oboljenje koje podrazumijeva opadanje kose i svih dlaka na tijelu. Bilo je perioda kada bi kosa narasla i ponovo otpala. Ali od oktobra 2016. kosa ne raste. Godinama pokušavamo da pregledima na raznim klinikama utvrdimo uzrok, bez uspjeha. Sve to njoj izuzetno teško pada. Izgubila je samopuzdanje, a njena svaka radnja je počinjala sa „ja to ne mogu“ ili „ja sam glupa“. Smatrala je da je bezvrijedna, počela je dobijati loše ocjene, izbjegavati djecu, željela odustati od plesa koji obožava... - priča za magazin Start BiH, majka Aldijana Hadžihajdarević, iz Bihaća.

  RODITELJI SU I KREDITE DIZALI

Sa suprugom je pokušala da nabavi periku i tako pokušaju spasiti dijete. Prvo su pokušali preko ZZOUSK, ali ih je tamo dočekala odbijenica uz obrazloženje „da se perike ne nalaze na listi pomagala“. 

- Po meni je to neljudski, ako znamo koliko je oboljelih od karcinoma koji ostanu bez kose nakon kemoterapija i u kojoj mjeri je narušeno njihovo psihičko zdravlje zbog bolesti i posljedično gubitka kose. Muž i ja smo odlučili da podignemo kredit i kupimo periku. Tada sam slučajno saznala za Udruženje i njihov projekt izrade perika. Nazvala sam ih i pitala da li postoji mogućnost da moje dijete dobije periku. Kada mi je Jasna, predsjednica Udruženja, rekla „naravno, jer našoj djeci će kosa narasti, a vašem djetetu vjerovatno neće“, doživjela sam šok - priznaje ova majka, jer naviknuta na brojne odbijenice nije očekivala pozitivan odgovor.

Još više je možda iznenadila i sama brzina realizacije.

- Perika je izrađena u rekordnom roku od mjesec dana. Moja djevojčica je danas potpuno drugačije dijete. Sretna je, vratila se plesu, druženju, ocjene su bolje, konačno je podigla glavu i ljude gleda u oči. Sve to zahvaljujući divnim ljudima okupljenim oko Udruženja. Toliko ljubavi, volje, strpljenja, entuzijazma i pozitivne energije nikada nisam osjetila. Oni su vratili osmijeh na lice moga djeteta i moja porodica im je na tome zahvalna. Željela bih da naše iskustvo bude poziv svima koji to mogu i žele da doniraju kosu za izradu perika za djecu oboljelu od raka i autoimunih oboljenja. Na taj način će vratiti osmijeh na lica ove djece - kaže ova bezgranično zahvalna majka.

U prostorije radionice, u sarajevskom naselju Breka, upravo je na korekciju perike došla još jedna mama djevojčice koja je onkološki pacijent na hemoterapiji već duže od godine i ostala je bez kose.

- Perika od prirodne kose joj mnogo znači. U pubertetu je i kosa je od velikog značaja za samopouzdanje. Periku nosi dugo, a sada smo došli na malu korekciju. Imala je prije ove i periku od vještačke kose, ali se moglo primijetiti da nije prirodna. Ljudi su ovdje divni, Jasmina je tu uvijek za nas, kao i svi u Udruženju - kaže ova majka koja iz razumljivih razloga ne želi da se imenuje.

  IMA TRI LJETA I PERIKU

Ćuzović kaže da je sada, nakon izrade radionice, plan da (p)ostanu samoodrživi, a nadaju se da će uspjeti dogovoriti i neku subvenciju od Zavoda zdravstvenog osiguranja jer je, za razliku od BiH, perika u većini zemalja ortopedsko pomagalo. U međuvremenu, projekat se širi na cijelu BiH, a polaznici obuke sve brže upijaju znanje.

- Prošle sedmice smo išli u Banju Luku i uzeli mjere za dvije djevojčice. Nije lako ići izvan zemlje, ne samo zbog troškova i cijene, već i zbog uzimanja mjera, proba, korekcija. Nije blizu ni na relaciji Sarajevo – Banja Luka, a kamoli dalje. Napravili smo 14 perika, od čega 12 za našu djecu, a dvije su bile za trajnu alopeciju, jedna u Visokom i jedna u Bihaću. Trenutno su u izradi četiri perike. Uglavnom idemo na lice mjesta uzimati mjere, u bolnicu ili kući, dok za alopeciju dolaze nama. Zakonska granica je 18 godina, a najmlađi korisnik perike je djevojčica od tri godine. Trajna perika se pravi i do mjesec dana jer se ona cijela knifa / hekla. Svaka dlaka se slaže tako da dobije prirodan izgled. Ima tu i umjetnosti jer je kosa na vrhu prirodno svjetlija od one iza tjemena. Privremene perike mogu biti gotove za osam dana. Djeca ponosno nose perike i sve su priče pozitivne. Psihološki su osnaženi i podigli su glave. Imamo djevojku od 18 godina iz Zenice. Ona kaže da njeni prijatelji čak i ne znaju da ima periku. Nema većeg komplimenta za nas od toga - navodi ona.

Kada je riječ o obuci, ona je besplatna za sve polaznike. Ilustracije radi, slična, tromjesečna obuka u Engleskoj košta 6.000 funti. Obuka traje tri sata dnevno, a polaznici su po završetku obavezni tek da volonterski budu po potrebi angažovani u Udruženju.

- Perike dajemo na korištenje, a kada im kosa naraste perike se vraćaju. Za privremene perike je potrebno 6-8 donatora kose što zavisi i od toga koliku dužinu žele djevojčice. Nama su idealne dužine od 40 do 60 cm. Te nam dužine najviše trebaju iako je minimum 30 cm. Do sada je 279 ljudi doniralo kosu. Bilo je i frizerskih salona koji su nam donirali kosu. Od poznatih donatora tu su bili Amra Džeko, Maja Nurkić... Treba napomenuti da osobe koje su u show-businessu uglavnom tretiraju kosu, a nama je za perike potrebno da kosa nije hemijski tretirana. Ne smije biti farbana, ali i takvu primamo za potrebe obuke - pojašnjava ona.

   MOGU LI I JA DOBITI 'SISKE'

S obzirom na potrebnu dužinu kose, zanimljivo je da su među donatorima gotovo trećina muškarci.

- Pisao nam je momak iz okoline Banje Luke koji želi da donira kosu dužine 60 cm. Na našoj fejsbuk stranici imaju video upute s uputama za šišanje. U Sarajevu imamo i nekoliko partnerskih salona, a pregovaramo i sa frizerima u drugim gradovima. Kada je riječ o kosi, nema razlike između muške i ženske. Razlika je u kvaliteti, boji i da li je ravna ili čičkava - ističe naša sagovornica.

Među polaznicima obuke koja će trajati do oktobra se nalazi i Fuad Halilović, iz Zenice, dugogodišnji volonter i član Udruženja. Fuad je prebolovao leukemiju tako da najbolje zna sa kakvim se problemima suočavaju bolesna djeca. Ipak, priznaje da čak i njemu neke stvari teško padaju. Jako teško.

- Meni gubitak kose nije predstavljao problem, ali djevojčice i pogotovo djevojke to teško podnose, padaju u depresiju. Volim da pomažem djeci koja su u situaciji u kojoj sam ja bio. Kao jedini muškarac uz 11 žena krenuo sam na obuku za vlasuljara. Ide mi dobro. Zanimljivo je i nije teško - kaže Fuad.

A onda se prisjeća i jedne situacije koja ga je istinski potresla.

- Prva faza prije izrade perike je uzimanje mjera. Uzimao sam mjere djevojci koja je prije imala neadekvatne perike iz inostranstva, i od toga su joj nastale rane po glavi. Kada sam vidio koliko je njoj teško to me baš pogodilo. Od tada izbjegavam uzimanje mjera. Ništa mi nije teško, ali to je baš bilo potresno - priznaje on.

Glavna junakinja projekta ipak je Jasmina Hadžić Ajanović. Kada je od komšinice saznala da putem medija u Udruženju traže vlasuljara, pronašla je broj i prijavila se. S obzirom da je jedina u BiH, teško je pomisliti šta bi se desilo da se nije javila.

- Za mene je sve ovo potresno, jer su u pitanju bolesna djeca. Divim se njihovim roditeljima. Taj trenutak kada dobiju prvu periku... Taj osmijeh... To nema cijenu... Nema tih miliona... - priča nam uz duboke uzdahe, koji su potpuno razumljivi. -Nedavno smo bili na Klinici i išli smo kod djevojčice koja je bila u izolaciji. Ona je spavala, mama je budila, ali nije htjela da ustane. Onda je mama spomenula periku, a ona je istog trenutka skočila sa velikim osmijehom. Dijete od 4,5 godine... Imamo i malu curicu od tri godine koju odmilja zovemo „Šiška“ jer je stalno govorila „mogu li ja dobiti siske“. Taj dan kada smo njoj donijeli i stavili periku, ja sam zaboravila i telefon i torbu, nisam znala izaći... Svi smo plakali... Već je na pomolu 18. perika, a ja ću s ovom djecom ostati vezana do kraja života i to nema veze ni sa kakvim ugovorima. Imam troje djece i uvijek polazim od sebe. Nekada čak i kući ponesem periku pa pravim.

Jasmina ističe veliku pomoć, podršku i razumijevanje porodice i kolega u teatru. Sa polaznicima obuke je zadovoljna.

- Imam sjajan odnos s učenicima, budućim kolegama. Naučili su dosta toga i dobri su. Fuad i nekoliko žena su mi velika pomoć. Kako oni napreduju tako i perike pravimo sve brže - poručuje Jasmina.

NIJE LAKO NI DJEČACIMA

Među polaznicima obuke je i Mirela Zrnić, majka dječaka koji je izliječen od raka.

- Član sam Udruženja, pozvali su me kada je krenuo ovaj projekat i rado sam se odazvala. Obuka mi dobro ide. I kada se projekat završi namjeravam volontirati. Moj sin je nosio kačkete i nije imao potrebu za perikom, ali mogu reći da nije ni dječacima lako kada izgube kosu - kaže ova majka i polaznica.

 NIJEDNO DIJETE NIJE ODBIJENO

Za razliku od drugih zemalja, perike u BiH nisu priznate kao ortopedsko pomagalo. Udruženju se, kažu naši sagovornici, često javljaju i odrasli koji su zbog bolesti ili nekog drugog razloga izgubili kosu, što najbolje pokazuje da ova radionica zaslužuje bar malo više razumijevanja nadležnih. Nažalost, tužnih priča ne manjka, a kad već ima znanja, volje, te imajući na umu psihološki efekat na korisnike, ovaj projekat se jednostavno mora nastaviti. Treba spomenuti i finansijski efekat jer cijena perike od prirodne kose u susjednoj Hrvatskoj iznosi oko 1.000 eura. Koliki je to trošak, za finansijski ionako iscijeđene roditelje, suvišno je i govoriti. U Udruženju sa ponosom ističu da do sada nijedno dijete nije odbijeno. Roditelji djece iz cijele BiH kojima je neophodna perika mogu se javiti na broj 033/215-416, ili na mail: [email protected].