Intervju

U povodu smrti velikoga pisca i nomada Bekima Sejranovića objavljujemo intervju koji je u januaru 2011. dao za magazin Start BiH.

1. Pišete romane, strancima predajete norveški, radite kao sudski tumač, a vikendom i kao izbacivač u jednom klubu. Šta još imate u svom CV-u?

- Ne radim više kao izbacivač, a ni romane ne pišem cijelo vrijeme. Ali radio sam svašta, kad je bilo potrebno. Mislim da je svaki posao dragocjeno iskustvo, neko lijepo, neko malo manje ljepše, a i besparica je najbolja motivacija za rad.

2. Za svoj romanski prvijenac Nigdje niotkuda ste u Tuzli osvojili nagradu Meša Selimović za najbolji roman na području ex-YU. Koliko je to značilo za dalji rad?

- Iskreno, otvorilo mi je to mnoga vrata, mnogo više ljudi je čitalo knjigu vjerovatno samo iz razloga što sam dobio tu nagradu. Možda je to pomalo glupo, ali je tako. Istovremeno, nagrada donosi pritisak očekivanja, što može ponekad biti nezgodno.

3. Bolji poznavaoci književnosti Vaš stil pisanja opisuju kao diskretan i nenametljiv. Slažete li se s tom konstatacijom?

- Pa sad, ne znam baš kako bih nazvao svoj stil, to je prilično teško bilo kom autoru. Ali, da, trudim se pisati jednostavno i precizno, što ponekad, da budem iskren, nije uopšte lako. Istovremeno pokušavam izbjeći nepotrebnu patetiku, koristiti autoironiju.

4. Vaša proza ima neku posebnu alhemiju i empiriju koja Vas razlikuje od ovdašnjih pisaca. Odakle vučete taj poseban šmek?

- Ne znam. Može biti da je taj, šmek kako kažete, jednostavno proizvod svih tih seljenja i putovanja koja su me pratila kroz život. Mislim da putovanje oslobađa, da naučiš mnoge stvari o prostorima i ljudima koje upoznaješ, ali upoznaš i samog sebe bez nepotrebne ambalaže koje nam nameću današnja društva.

5. Kako biste predstavili i opisali svoj novi roman Ljepši kraj?

- Ne znam ni sam. Ima više razina, recimo roman o potrazi za vlastitim identitetom, roman o ljubavi, o ovisnosti, o Bosni, o Norveškoj... Pokušavam pisati o svemu, što je, naravno, nemoguće, ali mislim da bar treba probati.

6. Na čemu trenutno radite?

- Trenutno pripremam novi roman, ali nemam pojma kad će biti gotov.

7. Razmišljate li ikada o komercijalnom aspektu prilikom pisanja?

- Pa, zapravo i ne. Ne živim od pisanja, niti se kod nas može živjeti od pisanja, tako da se s te strane mogu opustiti i pisati o čemu hoću i na način koji hoću.

8. Ulazite polako u zrelo doba. Hoće li se to možda odraziti ili se već odražava na Vaš rad?

- Sve se odražava na rad, ali baš sve. Pitanje je samo koliko ću ja promijeniti sebe ili svoj život ulaskom u zrelo doba. Ja se nadam promjenama.

9. Vi prevodite neka djela norveških autora na naše jezike, ali da li su Vaši romani dostupni na norveškom odnosno koliko oni poznaju Vaš rad?

- Roman Nigdje, niotkuda izlazi na norveškom na proljeće, pa ćemo vidjeti šta će biti. Ne očekujem neku veliku pompu, možda eventualno malo bolji honorar.

10. Neki prijatelji Vas opisuju kao autentičnu lutalicu, u pozitivnom smislu naravno. Da li Vas ovo možda najbolje opisuje?

- Recimo da sam možda više avlijaner (smijeh), jer se ipak uvijek vraćam na ista mjesta, da napunim ili ispraznim baterije.

11. Ko je, po Vašem mišljenju, naš najveći književnik?

- Ne znam, ali volim čitati Ivu Andrića, Darija Džamonju, Faruka Šehića i još mnogo njih.

12. Koliko u svom radu unosite lična iskustva i vizije?

- Sve je lično iskustvo. Fikcija, fantazija, snovi, sve je to lično iskustvo. Ali, da odgovorim jednostavnije: pišem o stvarima koje poznajem, pišem o svom svijetu koji je takav kakav već jest.

13. Šta Vas pokreće i daje insipiraciju?

- Sve, ali baš sve može biti inspiracija, pitanje je samo šta ćeš iskoristiti, a šta ne.

14. Mnogi čitaju Vaše romane, ali koga Vi volite da čitate?

- Čitam stvarno sve što mi dođe pod ruku, ali evo trenutno čitam jednog Bosanca koji je objavio knjigu na švedskom, Zulmira Bečevića. Odlična emigrantska priča.

15. Kako biste definisali umjetnost?

- Povezivanje nespojivih ideja.

16. Šta mislite o adaptacijama književnih djela za filmove?

- Knjige su bolje, ali honorar za film je mnogo veći.

17. Živite na nekoliko adresa, u nekoliko država. Hoćete li se ikada negdje skrasiti trajno?

- Volio bih imati neku bazu, radim na tome, ali život ima svoj ritam. Mislim da se može živjeti i kao lutalica, odnosno avlijaner. Bar za sada.

18. Teško je, izgleda, naći mirnu luku i u privatnom životu. Tri braka su već iza Vas?

- Eh... A ko zna koliko ih je ispred.

19. Šta je zajedničko Bosancima i Norvežanima?

- Ništa mi ne pada na pamet.

20. Šta je najveća blagodet kapitalizma?

- Ne znam, to je pitanje koje si postavlja sva sirotinja na svijetu.

21. Gdje ste i s kim slavili Novu godinu?

- U Splitu, s prijateljima.

22. Šta bi Vas obradovalo u 2011.?

- Sve što neka misica poželi kad pobijedi.

23. Ko je najpoznatiji Brčak?

- Pa Lepa Brena, valjda.

24. Jednom ste priznali eksperimentisanje sa opijatima. Da li je to bila samo mladalačka radoznalost i popunjavanje nekih unutrašnjih praznina ili...?

- Bilo je i jedno i drugo.

25. Da li je riječki punk najbolji na ovom prostoru?

- Bio je.

26. Iza sebe imate bogato životno iskustvo. Postoji li, ipak, još nešto što bi jako voljeli da uradite, vidite ili osjetite?

- Da se naspavam.

27. Šta je najveća bosanska vrijednost?

- Humor.

28. Vjerujete li u Boga?

- Ne.

29. Treba li u životu slijediti instinkte?

- Kad nemaš šta drugo slijediti.

30. Da li biste za novac uradili ili napisali nešto što je protiv Vaših uvjerenja?

- Zavisi o kojem novcu je riječ. A ni ja nemam baš nekih jakih uvjerenja, sve zavisi o raspoloženju.

31. Šta Vas najbolje opušta?

- Ono što i sve ljude, znate o čemu pričam.

32. Pratite li sport? Koji?

- Ne pratim, ali volim tračati i skijati.

33. Da li ste posjetili Munkov muzej u Oslu i koje djelo Vas je najviše impresioniralo?

- Jesam, najviše mi se svidjela slika koja se, ako se ne varam, zove Odlazak.