Politika / Bosna i Hercegovina

Deblokiran je saobraćaj na petlji Šićki Brod kod Tuzle i dionici puta M-17 Zenica-Žepče u mjestu Golubinja, a demobilisani borci Armije RBiH i HVO-a su se razišli u nadi da će njihovi predstavnici u Sarajevu uspjeti izvojevati ispunjenje njihovih zahtjeva. Podsjećamo, nezadovoljni demobilisani borci Armije RBiH i HVO-a danas su se tačno u 12 sati počeli okupljati u nekoliko bh. gradova. Kažu da ne planiraju odustati od svojih prava.Novinar magazina Start razgovarao je sa nekima od njih . Priča je objavljena u prošlom broju magazina. Prenosimo je u cjelosti:

Piše: Asaf Bečirović

Rat, kažu, ne određuje ko je bio u pravu, on određuje one koji su preživjeli. Odredio je i Ajeta Mamutija, vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pokazuje Ajet plakete i zahvalnice koje je dobio od svoje Armije. I plače! Ne plakao! Deset godina spava pod vedrim nebom, tuđim podrumima, haustorima. Rijetko šta zaradi! Kod doktora često. Te postraumatski stresni sindrom, te psiha, te prostata, te bruh. Gomila nalaza, molbi, zahtjeva, potvrda da je beskućnik, nezaposlen, socijalni slučaj...

CIVILIZACIJA: - Boračke organizacije? Jednom ili dva puta sam od njih dobio jednokratnu novčanu pomoć - 50 ili 100 KM - i to 2008. godine! Pomagala me je i Islamska zajednica BiH! Bio sam dobar borac. Otud one zahvalnice! Mogu se slikat' sa njima. Niko to danas ne ferma! Da nema dobrih ljudi što pomognu s vremena na vrijeme, davno bih skončao. I onda čitam, civilizacija napreduje. Pa jes'! Svakog dana me ubija na drugačiji način - razmišlja gospodin Mamuti.
Porijeklom je iz Makedonije. Tamo mu je i očev mezar, kojeg nije zijaretio 23 godine. Želja mu je otići na mezar. I umrijeti. Nema njega, nema problema! Socijalni slučaj manje.

AVLIJA: - Meni je pun k... i boraca i priče o borcima. Poslije rata tražio posao, nisam ga dobio. Sreća pa supruga radi. Dvoje djece imamo, školuje se. Stipendija? Ma, nije to za njih, no za ministarsku i djecu direktora. Neki dan sam, prvi put nakon rata, tražio pomoć od boračke organzacije. Drva! Papir ovaj, dokument onaj. Skupio, predao! Ne nadam se drvima! Boračke organizacije u našoj općini dobiju preko 200.000 KM. Šta rade sa tim parama? Dijele na plate predsjednicima, na plaćanje telefonskih računa. One postoje sebe radi, a ne zbog boraca - misli Edo Čopra, bivši pripadnik Armije RBiH.
Hasan Nimani bi „čistio u svojoj avliji“! Provjerio ko je sve bio borac. Ima ih, kaže, koji su ranjeni u kafani, a dobili potvrde u kojima piše da ih je pogodio neprijateljski snajper! Ima ih koji su poginuli u skupljanju drva, a u potvrdi piše da su poginuli na liniji fronta! Podsjećamo ga kako definicija vojne dužnosti kaže da si vojnik 24 sata, pa je svejedno gdje te metak dočekao, na liniji ili u kafani!
- Jebala te definicija! Ne može ista prava imati onaj ko je ranjen u kafani i borac ranjen u diverzantskoj akciji! Moramo mi malo sami sa sobom porazgovarati! Na proslavi Dana zlatnih ljiljana, 9. maja, kantonalni ministar za pitanja boraca govori kako djeca šehida moraju imati prednost pri zapošljavanju, a on sina, bez konkursa, tri dana nakon što je postao ministar, zaposli kod stranačkog kolege! I onda drži govorancije, usta mu puna boraca i boračkih prava! Nepravda, buraz. Nije nas uzalud predsjednik Alija upozoravao da će poslije rata biti nepravde, da, kako smo se borili protiv četnika, morat ćemo se boriti i protiv lopova! - ljuti se Nimani!

KUC, KUC: Odlučimo se posjetiti jednu od boračkih organizacija, tražiti pomoć jer smo nezaposleni, imamo dvoje djece i ženu „za vratom“! Zanima nas na kakav ćemo prijem naići, hoće li pomoći? Dakle, devet je ujutro. Kucamo na vrata Organizacije demobilisanih boraca Općine Novo Sarajevo. Zaključano. Predsjednik nije na poslu. Imao je ranije preuzetih obaveza!? Nebitno.
Bitno je, predsjednik Organizacije demobilisanih boraca Kantona Sarajevo svojevremeno je imao platu 1.300 KM, plus regres. Sve po zakonu. U istoj je organizaciji kao sekretaricu zaposlio svoju ženu. Istu je platu imao i predsjednik Jedinstvene boračke organizacije Kantona Sarajevo. Helem, 1.600 boračkih je organizacija na budžetima, staju nas milione KM godišnje. A borci nikavog hajra od njih nemaju. Osim toga, predsjednici tih temeljnih boračkih udruženja u federalnom su ministarstvu za boračka pitanja na ovaj ili onaj način uhljebili sinove!

- U Općini Novo Sarajevo je 18 registrovanih boračkih udruženja, a 13 po raznim osnovama finansira opština. Na godišnjem nivou za njihov rad se izdvaja 220.000 KM, plus 160.000 KM granta pojedincima iz boračko-invalidske zaštite. Od 2010. se borim da se promijeni način na koji rade boračke organizacije, da novac koji dobiju dopre do boraca. Sada to nije tako. Od tih para korist imaju pojednici. Tvrdim, radi se o finansiranju stranačke mašinerije. Predsjednici udruženja, prema izvještajima koje sam vidio, primaju naknade koje se isplaćuju preko zadruga po ugovoru o djelu. A već su zbrinuti po nekom drugom osnovu, penzije i slično - jada se Enver Zornić, član Komisije za statusna pitanja boraca Općinskog vijeća Novo Sarajevo.
STIPENDIJE: Najjače boračko udruženje, u finansijskom smislu, je, kaže on, Prva slavna 111. Viteška brigada koja na godišnjem nivou od opštine dobije između 50 i 60 hiljada KM (2017), ali i pare iz Kantona Sarajevo!?
- Ako kao borac odete u to ili kakvo drugo udruženje i zatražite pomoć, možda vas počaste kafom i upute da svoj problem riješite u opštini. Borci, definitivno, nemaju korist od boračkih organizacija. Stipendiranje djece boraca u opštini je najveća diskriminacija. Katastrofa! Djeca boraca formalno imaju pravo na stipendije, ali moraju biti odlični učenici ako ih žele dobiti. Nemaju pravo na stipendiju iako im otac ne radi ili je ratni vojni invalid 100 posto ako nisu odlični učenici. Ali stipendiju dobijaju djeca vjećnika, direktora banaka, ministara i pomoćnika ministara. Oni imaju pravo na stipendiju zbog uspjeha u školi, a djeca boraca i ratnih vojnih invalida nemaju to pravo jer nisu dobri učenici, a i roditelji im, eto, dobro stoje. Komisija već sedam godina insistira da se pravilnik promijeni. Međutim, načelnik općine ne dozvoljava - kaže Zornić upozoravajući da u odjelu boračko-invalidske zaštite u Općini Novo Sarajevo ne radi ni jedan borac.

IMAŠ, NEMAŠ: On, u načelu, nema ništa (efikasno, op. a.) protiv boračkih organizacija, ali bi im rado ukinuo finansiranje iz budžeta. Upozorava da djeca ratnih vojnih invalida imaju pravo na besplatan upis na fakultet, ali se to pravo ne poštuje. Baš kao što se ne poštuje ni zakon u kojem piše da djeca šehida imaju, pri jednakim uslovima, prednost pri zapošljavanju.
- Sve ja to kažem na komisiji! Proglašen sam babarogom, rekli su i da će me prijaviti etičkoj komisiji - ljuti se Zornić.
Tu se naš sagovornik sa početka teksta upitao zašto vlast narodu i borcima prodaje muda za bubrege? Zaustili smo reći da je to stoga što ni narod ni borci nemaju muda.