Vijesti / Bosna i Hercegovina

Rođendan glavnog grada Bosne i Hercegovine ove godine protiče u gorkoj atmosferi. Pandemija, pogotovo ovaj posljednji val je gotovo u potpunosti usporio život grada. Nažalost, smrtnosni virus već danima odnosi veliki broj života, a bolnički kapaciteti su prenatrpani. Grupa ogorčenih upravo sada protestom iskazuje svoje nezadovoljstvo koje je samo kuliminacija nagomilanih problema.

Iako je izbor novog gradonačelnika bio, gotovo pa svršena stvar, Bogić Bogićević, apsolutni favorit najvećeg dijela građana na kraju ipak nije postao prvi čovjek grada. Agonija se i dalje nastavlja.

Portal Start BiH je kontaktirao neke od bivših gradonačelnika za komentar o dešavanjima u gradu koji su nekada i sami vodili.

Rasim Gačanović (1998-2000)

"Nisu problem personalne pozicije. Ono što bi trebalo napraviti jeste da se osvjestimo o važnosti Sarajeva kao središta BiH, a time i opstanka BiH. Moramo napraviti sistem da postane manje važno ko će obnašati funkciju nego da sistem štiti i grad Sarajevo i njegovo naslijeđe, kao i one najslabije u gradu.

Opasno je vezati se za neku personu i dobrom i u lošem smislu. U dobrom, ako je neko vrhunska ličnost poput Bogića Bogićevića koji će na pravi način prezentirati grad, dođe kraj svemu. I mandatom i biologijom. Ako je loše personalno rješenje onda se događaju katastrofalne stvari.

Prošlo je 20 godina od mog mandata. Po mom mišljenju grad Sarajevo, kao i uređenje cijele BiH mora mijenjati uređenje na način najboljih svjetskih praksi. To podrazumijeva da je neophodno da građani biraju direktno koga hoće. Neposredni izbori su imperativ. Naravno i ovlasti grada i gradonačelnika treba promjeniti da se ne dese tragikomične situacije poput trenutnih dešavanja u Banjaluci. U gradovima poput Beča ili New Yorka gradonačelnik je vrlo isturena i izložena funkcija."

Muhidin Hamamdžić (2000-2005)

"Bez obzira što se mnogo ružnih stvari dešavalo i ovom gradu i ovoj zemlji baš na 06. april, ovaj danas mi je nekako najteži. Ovaj nije za slavlja. Velika me tuga obuhvatila. Ne mogu da nađem ni razlog ni opravdanje za sve ono što nam se događa. Kada je riječ o gosp. Bogićeviću, užasno je to što se desilo. I tužan sam i užasno bijesan. Davno sam predalagao da se kapital koji ima taj čovjek u punom smislu te riječi, trebao ranije iskoristiti. Kada sam bio gradonačelnik sreo sam s njim jednom u Bihaću. Ja sam tada imao ružno iskustvo sa SDP-om jer mi je Zlatko Lagumdžija nakon samo nekoliko mjeseci tražio da podnesem ostavku bez ikakvog objašnjenja niti sam ikada i saznao. Ja sam to odbio i više nismo imali nikakvu komunikaciju iako su me predložili. Oni su meni zapravo bili meni opozicija, a tada mi se i Bogić izjadao o sličnom iskustvu. I sada kada je konačno bila prilika da ga izaberu, desilo se nešto ovako ružno. Mogli smo napraviti iskorak. Ova zemlja nema alternative socijaldemokratiji, ali ne onoj koju je poveo Lagumdžija.

Ovu zemlju uništava već decenijama nacionalističko zlo, ali mi mu stalno podilazimo, šurujemo s njim...To može pobjediti samo socijaldemokratija koju gaji Sarajevo. Ja sam odrastao u socijaldemokratiji. Imamo toga i sada, ali joj ne daju da izađe na površinu.

Što se tiče infrastrukture, dosta je učinjeno. Stiglo je mnogo donacija koje su se mogle mnogo racionalnije iskoristiti da nije bilo masovne pljačke. Imamo i dalje mnogo infrastukturnih nedostataka. Sve ide jako sporo, i nekako je čudo da smo postigli i ovo što jesmo."